U pola šest me probudi vekerica. Kažem vekerica jer je to njemački naziv za budilicu. Moj tata, nekadašnji urar iz Gline, učio je zanat kad su svi nazivi u urarstvu bili na njemačkom. Zato kažem vekerica. Osim toga, krećem za Njemačku za 2 i pol sata. Zato se već preključujem na njemački jezik. Moj tata je silom penzioniran 1991. godine kad je zbog rata protjeran iz Gline. Tada je imao 40 godina radnog staža. Ja sam sad već nakupio 43 godine staža i baš se pitam jel mi to treba da se budim u pola šest, jurim na avion u 7.45 i letim u Minhen gdje je veliki sajam automobila. Moj tata bi vjerovatno još dugo radio da nije bili tog nesretnog rata. To je nama u krvi. Mi Jozići ne znamo stati. Doktor Strižak (neurolog iz Petrinje) će vjerovatno potvrditi da treba nešto raditi i poslije odlaska u penziju. Biti aktivan je bolje za tijelo pa čovjek sretnije i dulje živi i onda umre zdrav. Ja se toga držim. Znam da bih popizdio da svaki dan samo sjedim, čitam novine i ponekad odem u trgovinu da kupim kruh. Ovako mi je bolje jer imam ipak neku obavezu pa sam puno aktivniji.
I tako dođem ja u Minhen na Jozef-Strauss aerodrom. Odmah vidim tablu koja kaže da imam direktni autobus od aerodroma do IAA Mobility sajma. Nađem autobusnu stanicu i nekog majstora koji mi proda kartu. Odmah skužim da govori po naški. Kažem da se vraćam u subotu i pitam da li mi povratna karta vrijedi za tada. On mi lijepo kaže: ‘Nema problema.” Kasnije se ispostavilo da mi karta zbilja vrijedi ali da autobusi u subotu ne voze. I tako me ovaj zemljak onako kao svog zemu, jednostavno zajebe za 8 eura. Šofer autobusa je neki Varaždinac koji mi je ispričao da su sad za IAA Mobility pokosili travu uz cijeli put do IAA sajma. To je 30 km. Cijelo ljeto nisu kosili ali sada zbog IAA sajma jesu. Ni oni ne kose travu jer hoće da pčele i drugi kukci imaju što jesti. Svaka čast, pametni ti Švabe. Izađem iz autobusa i najprije odšetam u hotel preko puta ulaza u taj IAA sajam. Naša sekretarica nam je rezervirala sobe i firma izgleda baš ne gleda na cijene jer noćenje plaćamo 460 eura. Bolje i to nego da damo za porez američkom predsjedniku Bidenu i njegovoj korumpiranoj vladi. Švabe su nas nasanjkali jer su podigli cijene u hotelima zbog IAA sajma. Odmah poslije toga je Oktoberfest pa će dobro zaraditi. Tjedan dana kasnije se može dobiti noćenje za 80 eura. No što je tu je. Nek se lova vrti. Ostavim tako stvari u hotelu i odem na sajam gdje moja firma ima svoj štand. Na sajmu su samo električni automobili i električni bicikli. Tisuće ljudi se muva okolo i raspituje se o svemu i svačemu. Ja sam napravio listu od 40 firmi čije štandove želim posjetiti. To je 10 firmi na dan, a uz to moram neko vrijeme provesti i na našem štandu. Puno posla ali znam da me na kraju dana čeka dobra bavarska piva. To je po meni najbolja piva na svijetu. Zaključak nakon prvog dana: puno sam se napričao i nahodao. Uključio sam pedometar (mjerač koraka) na mom pametnom telefonu pa sam na kraju dana došao do 13,789 koraka. To bi bilo kao 10 kilometara. Nije loše za starog inženjera kao što sam ja. A sad na spavanje pa sutra opet na sajam.
By Marijan Jozić
