Poznanik, mojih godina
Nudio mi popriličan novac da napišem knjigu o njemu
Potrošio zdravlje da bi zaradio, i sada bi svom detetu da objasni
Da ne čini istu grešku, ali ne ume to da sastavi
Objasnio sam mu da ne pišem za novac
I da sve to može da se smesti i u par rečenica
- Do sada si živeo da bi zaradio, hajde malo živi za sebe i svoje zdravlje –
Klasična priča
Počeo da radi nakon srednje, svaki dan, od jutra do mraka
Štedi, skuplja, ulaže
Odricanje od svega što je voleo
Odricanje od sebe kakav je stvarno mogao da bude, sve podredio novcu
I upao u trku sticanja, i koliko god da je imao
Bilo je malo
Mora još, mora još, a nije moralo
Novac mrtvom čoveku ne znači ništa, troše ga drugi
Ima smisla samo živom
Imunitet mu je stradao, i pojavilo se ono najgore
Da je bio ubeđen da neće preživeti
Niko mu nije rekao – stani čoveče, odmori se, dokle više –
Koristili su se o njega, dok su mogli, koliko su mogli
Umesto da pišem o njemu, predložio sam mu da kompletno promeni život
Sve, od mesta gde živi, vazduha koji diše, ljudi koje viđa, hrane koje unosi
I da to što ima, uloži u sebe, pravog sebe
A ne u nekakve priče o sebi
Kada, ako ne sada
Ionako bi sve to drugi brzo potrošili
Poslušao me je
Njegovo još uvek mlado telo počelo je da se budi
A bolest se povlačila
Umesto što su ga otpisali, mogli su da veruju u njega
Umesto skupih lekova, bio je potreban novi život, nova vera, nova snaga
Bez toga, novac nema nikakvog smisla
Preživeo je, ide na bolje
I umesto da piše knjigu o svom životu, počeo je da ga živi
Što je mnogo mnogo važnije
Za sve ima vremena, kada ima zdravlja
A obećao je da će knjigu sam da napiše
Pod uslovom da za početak neku i pročita
Stefan Simić