Europski pučani u Splitu su feštali pod pokroviteljstvom našeg Premijera koji s pukom blage veze nema.
Da su si gosti dali truda i malo popričali s građanima Hrvatske, razotkrili bi da naš pučanin dobro krije svoj karakter, koji se najbolje da opisati s onom starom poslovicom: ” puno zuji malo meda daje”, a taj med, rezerviran je samo za one koji se od puka distanciraju barijerama koje su nepremostive.
Karakter našeg Premijera ogleda se na sitnicama kojih ima toliko da plemenita crta ostaje duboko skrivena, no istina je da ima i on pozitivnih ispada.
Sve je od sebe dao da umanji štetu koju je nanio zaboravni ministar Grlić Radman kojemu se u pamćenju zametnula dva milijuna eura, pa se nije sjetio da ih upiše u rubriku gdje ih treba upisati.
Sve daje od sebe, da direktor HEP -a ne potrati svoj trgovački talent na kartanju u zatvoru, drži ga kao kap vode na dlanu, tetoši ga svojom zaštitom, jer se boji da njega ne zaželi kao kartaškog pajdaša.
Frane Barbarić dobio je priključak struje na svoj ilegalni izgrađeni objekti, dok na drugom dijelu Hrvatske, jedan lokalni šerif iz (EU) pučke stranke, zagorčava život obitelji s dvoje male bolesne djece.
Taj “pučanin” nakon dugog natezanja, premjestio je kontejner na dvorište obitelji Grgić, nasmijan je pozirao s djecom, ali priključak na struju nije odobren.
Baš kad pomisliš nije vrag crn kako izgleda, primijetiš da su mu rastu rogovi, da je još opasniji.
HEP je sponzor svih nogometnih utakmica, njegov pano kojim potvrđuje sponzorstvo, širi se na nogometnom igralištu gdje igraju nogometaši koji zajedno imaju dnevnicu kojom bi mogli platiti potrošnju struje jednog dana, u srednje većem gradu, isključio je plin jednoj pedijatrijskoj klinici za dug od 1,4 € .
Taj naš HEP, prodao je baš takav plin za
1 C/mg/h. Isključiti plin može samo ovlaštena osoba, netko joj mora napisati nalog, netko tog majstora s plombom dovezao do sklopke, sigurno je imao pomoćnika da mu dodao kliješta za stisnuti plombu, svi oni koštaju, svaki za sebe, za taj posao oko isključivanja, više nego je taj dug, no služba je služba, a družba, je družba.
Službu je obavio jedan sudac u Popovači, inspektori su ulovili čovjeka kako slaže drva od bagrema koji su mu zakrčili njivu, pa ih je posjekao, na svom dvorištu , ustanovili su da nema teretni list za prijevoz tih drva, koje je dovezao sa svojim traktorom, sa svoje njive, na svoje dvorište , sudac mu je “odrapio” kaznu u iznosu 150 €, troškove suđenja 15 € i naredio da se drva daju šumariji na raspolaganje.
Sad čovjek, ako ima kakvu mirovinu, može slobodno otkupiti ta svoja drva, koja koštaju oko 70 eura po metru, ako je baš sentimentalno nastrojen pa u njegovoj peći trebaju pucketati njegova drva.
Naš lažljivi pučanin, u euforiji okružio se svojim “pajdašima”, da ga čuvaju od penzionera koji nikako ne mogu dokučiti gdje su potrošili te silne povišice mirovine koje im je “lažljivko” davao svake godine,.
Moglo se dogoditi da euforičnoj Ursuli netko prišapne da Hrvatska ima penzionera koji dobivaju mirovinu manju od 450 €, više nego tri ovakva grada poput Splita, stanovnika ukupno.
Možda bi joj euforija splasnula da je znala da hrvatski penzioner za litru mlijeka mora skupiti 15 plastičnih flaša, a ima ih kojima je to jedini prihod, dok čekaju 5 -6 mjeseci da im se izračuna penzija.
No treba vjerovati da se sve može popraviti, mit o “kolosalnom” uspjeh o ulasku u Schengen srušili su Slovenci, barijera, je barijera, dva tri metra od granice, ili na granici, potpuno je svejedno.
Građani Hrvatske moraju se sami pobrinuti da se “mit” o tome kako su sretni što imamo europskog pučana za Premijera, sruši , eto i emigranata će biti manje, kad shvate da nema pipe gdje teče med i mlijeko, ako ne prodaš dušu vragu i uđeš u isto kolo s njim.
Umirovljenici naši predstavnici predlažu da se 13. mirovina dijeli na rate u visini 100 € + 35% mirovine koju dobivate, s tim povećanjem mirovine bi dostigle 50 % udjela u plaći 2027 god.
Izbori su sljedeće godine, sve to možemo promijeniti jednim kružićem oko imena ljudi koji se predstavljaju da su ono, što i jesu.
Lažljivi, dvolični, oholi, samoljubi, moraju otići u povijest iz koje će sljedeće generacije učiti, kakvi ljudi ne trebaju voditi državu.
Tko hoće nađe načina, izgovor nije opcija,
mi hoćemo
Dragica Trumbetaš