S europskim pučanina našem Premijeru vrijeme je letjelo u euforiji ravnoj djelovanju nekog jačeg opijata. Osmijeh mu nije silazio s lica, sve je bilo po njegovom.
Pučani dobro ugošćeni nisu štedjeli na komplimentima. Plenković je iskoristio priliku pohvalivši se još jednim grandioznim uspjehom. Uspjeh je to što će Kinezi bušiti tunel Kozjak,
oni isti koji su gradili Pelješki most.
Vremena kada su radnici naših firmi spajali obale rijeka, gradili brane i hidrocentrale, ostala su u crnom mraku, koji nije poželjno spominjati.
Danas naši radnici to rade u Švedskoj, Danskoj i drugim zemljama zapada, a Kinezi su eto na gradilištima Hrvatske.
Kinezi su dali najpovoljniju ponudu za izgradnju pruge od Križevaca do mađarske granice čija izgradnja će koštati kao i izgradnja Pelješkog mosta.
Plenković je svoju gošću, vladinim avionom, odveo na Maltu gdje se održava samit o migrantima, “pučani” trebaju radnu snagu, Plenković se dobro osjeća s njima, u njihovim pohvalama crpi snagu za nove scenske, tragikomične, izvedbe pod naslovom “Najbolja vlada do sada”.
I ministrica poljoprivrede našla utjehu u pokolju svinja na “hrvatski način”. Veli da je dobila samo pohvale za svoju hrabru odluku, da svinje od kuge spasi pokoljem zdravih svinja.
Oduševljeni su Poljaci, Danci koji će sada imati novo tržište za svoje vrijedne proizvođače koji svinjogojstvo smatraju unosnom proizvodnjom.
U Hrvatskoj se vode male bitke koje uglavnom gube mali ljudi. Jednu od njih vode planinari, država im želi oduzeti planinarske domove koji su u njihovoj ljubavi prema planinama bile utočište, oaza mira između zemlje i nebeskog plavetnila, drugi dom kojeg su s ljubavlju, čuvali dograđivani i uređivali.
Netko je negdje izračunao da te slobodne kućice mogle dobiti koncesionare koji bi u njima vidjeli priliku za dobru zaradu, dok se ne oljušti boja , dok vjetrovi ne odnesu krovove, dok partijaneri ne unište inventar, a onda bi doživjeli sudbinu brojnih radničkih odmarališta kakve viđamo diljem naše jadranske obale.
Planinari žele sačuvati dio svoje slobode, no grabežljivci kad nanjuše plijen ne odustaju od svoje nakane.
Ide mu, ide mu, našem Premijeru, ide mu udaljavanje od građana, grabi krupnim koracima, usput gasi mnoge snove, uništava temelje koje su gradili ljudi željni samo mirnog života među poznatim i dragim prijateljima, u zemlji u kojoj poznaju puteljke koje vode u oaze sreće gdje se pune baterije za nove životne izazove.
Umirovljenici su ovih dana čuli lijepu i tužnu vijest, nakon dugog čekanja otvoren je novi Dom za starije u Markuševcu, dom je na lijepoj lokaciji ima sve što starom čovjeku treba, no više od 700 000 umirovljenika, nema mirovinu koju bi mogla pokriti cijenu tog smještaja, koja je puno niža od privatnih domova. Cijena u dvokrevetnoj sobi je 3950 kuna ili 526 €, a u jednokrevetnim 680 € ili 5100 kuna.
Po povratku kući, naš Premijer morat će iz bajkovite mašte, aterirati u glib svakodnevice, u kojoj ima sve više onih koji više ne žele gledati tragikomediju u kojoj par otočana pomognutih ratnim profiterima i pridošlicama, drži cijelu zemlju u talačkoj krizi.
Taoci se užurbano organiziraju kako bi Plenković dobio jasnu sliku da mu je čarobni štapić izgubio moć. S čarobnim štapićem sada može samo čačkati uho, koje je već dulje vrijeme začepljeno, pa ne čuje pozive u pomoć.
Građani postaju svjesni da su “njegove mjere” financirane iz novčanika građana, da si uzima veliku napojnicu, nakon što podijeli, ono što im je uzeo.
Dragi umirovljenici, vi koji dobivate mirovinu po redovnim propisima, nitko vama ne daje ništa, vi ste za sebe dali odavno i svaki dan dajete, država vam samo uzima, od onoga što ste dali, ali i od onoga što vam je dala, nakon što vam je oduzela.
Dva minusa za redom, pretvaraju se u plus, sve većeg broja onih koji čekaju pred pučkim kuhinjom, sve većeg broja onih koji zauzmu pola tramvaja s bocama za povrat ambalaže, sve veći broj depresivnih koji odustaju od svega
Taj niz minusa moramo pretvoriti u veliki plus u redu na biralištima, sa spremnim olovkama, za otvaranje novog poglavlja naše povijesti.
Moramo biti svjesni trenutka koji se više neće ponoviti, taj “klik” u vremenu, može ugasiti moć zvijezdi, koja stvara crnu rupu,u beskraju povijesti.
Svi smo sudionici, ako zanemarimo svoju obavezu, prema našoj djeci i njihovoj budućnosti !
@Hoćemo pravedno!
Dragica Trumbetaš