Bio je ponedjeljak 30. rujna 1991. Nakon tromjesečnih borbi i herojske obrane, kad su već u zločinačke ruke pali Topusko i Petrinja, iz četničkih uporišta oko Gline, sa zemlje i iz zraka napadnut je Viduševac. Malobrojni i slabo naoružani hrvatski branitelji bili su prisiljeni povući se na “rezervni položaj”. Tada smo, na žalost, saznali što to znači -Viduševac je pao. U slijedećih nekoliko dana okupiran je čitav glinski kraj, sve do Kupe. Stanovništvo je prognano, mnogi su branitelji i civili ubijeni, crkve i škole razorene, a kuće i gospodarske zgrade opljačkane, zapaljene i porušene. Treba li uopće naglasiti da za ove zločine još nitko nije odgovarao?! Mnogim ni danas ne znamo za sudbinu. Uvijek se iznova pitam kako živ čovjek može samo tako nestati? Netko nešto mora znati, netko mora reći istinu, netko ga je vidio, netko ga je odveo, mučio, ubio, pokopao… ali evo, preko 30 godina svi šute. A vrijeme radi protiv nas… Župa Viduševac koja je 1990-tih godina brojila oko 2200 duša, u Domovinskom ratu je ostala bez 83 župljana. Glina je ostala bez 396 duša. Starimo, umiremo, nestajemo…
A kako je to strašno bilo u „Ratnoj spomenici“ svjedoči tadašnji viduševački župnik Juraj Jerneić: „U ponedjeljak 30. rujna 1991. u 9,45 poslije više od tri mjeseca rata i zadnjih tjedan dana primirja, započeo je najjači napad na Viduševac iz Gline i ostalih neprijateljskih položaja. I Viduševac je konačno pao! U 9,45 počeli su nadlijetati zrakoplovi mitraljirajući Viduševac… Odmah po njihovom odlasku slijedi napad raketama… Selu su se približili tenkovi koji su počeli pucati po selu… U tom užasu svi su bježali tko je i kako mogao… Župna crkva bila je cilj svakog napada. Na njoj se neprijatelj najviše „proslavio“ i najviše osramotio. Tenkovskim pogotkom srušena je kupola tornja. Pala je kraj crkve. Kad je pogođena, začuo se glas „cinkuša“, a iz tornja se dimilo…Govore mi očevici da je tenk ušao na bočna vrata u crkvu i da se u njoj okretao… Od 30. rujna 1991. kad je Viduševac pao, nitko zapravo ne zna pravu situaciju jer nitko nije ništa vidio… Govore ljudi iz Male Soline da je kod njih bilo toplo u utorak ujutro od dima i plamena koji se dizao…“
Stradanje stanovništva i branitelja izazvano padom viduševačke crte obrane i ove je godine dostojanstveno obilježeno. U organizaciji UDVDR-a Ogranak Glina te uz pokroviteljstvo Grada Gline, pred spomenikom „Golubica“ na mjestu masovne grobnice kod župnog groblja, 30.rujna 2023. u 10,00 okupili su se brojni branitelji iz Gline i okolice kao i mještani. Vijence su položili i svijeće zapalili obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i civila, zamjenik župana SMŽ Mihael Jurić sa suradnicima, izaslanik ministra obrane Željko Knežević, gradonačelnik Grada Gline Ivan Janković, načelnik PP Glina Miroslav Rajković te predstavnici brojnih udruga proisteklih iz Domovinskog rata kao i mještani Viduševca. Posebno hvalevrijedno I dragocjeno je što su poginulima počast odali učenici SŠ Glina sa svojim profesoricama.
U ime organizatora današnjeg sjećanja, nazočnima su se prigodnim riječima obratili predsjednik UDVDR-a Glina Marko Sremić, gradonačelnik Ivan Janković, zamjenik župana Mihael Jurić te Željko Knežević. Svoje su misli o tim tužnim danima biranim riječima podijelili s nazočnima. Svoje sjećanje na dan pada Viduševca kroz dirljive je stihove izrazila Robertina Štajdohar rođ. Pavušek, pročelnica u SMŽ, a koja je tada bila dijete odraslo na viduševačkoj Vul`ci.
U crkvi sv. Franje Ksaverskog za sve je stradale služena sv.misa zadušnica koju je predslavio dugogodišnji urednik “Glasa koncila” Ivan Miklenić s mons. Ivicom Mađerom iz Gline te vlč. Vedranom Pejakom Pašićem iz Bučice. Nakon sv. mise, na platou kod župne kuće, priređena je prigodna izložba fotografija s temom branitelja Viduševca i okolice. Uz domjenak, nazočni su se zadržali u ugodnom druženju.
I ove subote, zadnjeg dana rujna, okupili su se opet Vidušljani i njihovi gosti na svom brijegu uz prekrasnu crkvu. Misli su se vraćale 32 godine unatrag. Jer Viduševac je symbol obrane, čuvanja hrvatskog identiteta i baštine. Krenula su sjećanja na te strašne dane – tko je gdje bio, tko je gdje stradao, koga više nema, tko još nije nađen… Neka se taj dan ne zaboravi, neka se nikad više ne ponovi…
Za PS-Portal Katica Gašljević Tomić
