Lijepe jesenske dane malo su skratile dulje noći, no jesen je topla, mirna. Ono što je od plodova ostalo od oluja zrije na suncu, a berači uživaju u branju i lijepom vremenu.
Svaki lijepi dan štedi novce za grijanje,
umirovljenicima ostane više za hranu i nešto sitno, za sitne radosti.
Od kada imamo euro, jasno je koliko je zapravo sitno to što dobivamo od mirovine. Isplata mirovine za rujan je počela, bit će manja od prošlog mjeseca kada su umirovljenici dobili zaostatak usklađivanja za jedan mjesec. Prosječna mirovina porasla je s 414 € na 446 €, tom porastu najviše su kumovale mirovine saborskih zastupnika koje su u prosjeku 1844 € .
Od nedavno te su mirovine u statistici u istom košu s onima iz rada, pa je prosjek veći, odnosno vrag je u statistici manje crn, a više sivi.
Za 700 000 umirovljenika vrag crniji da ne može biti crniji, laži o velikom povećanju jako ljuti umirovljenike, koje eto sada spašava vremenska prognoza, a ne država sa svojim mjerama.
4 puta veća mirovina za ljude koji su stvarali okvire u kojima se danas živi s sitnišem od mirovine, a ni prosječne plaće nisu bog zna što.
Od nove godine ide porezno rasterećenje, umirovljenicima se neće oporezivati mirovina od 560 €, a tu blagodat neće osjetiti 70% umirovljenika jer mogu samo sanjati taj iznos na svom računu.
Danas imamo podatke koje otkidaju jedno pero iz repa pauna koji nas nastoji zadiviti, šireći rep, kao lepezu svojih uspjeha. Godinu dana slušamo kako je ova Vlada smanjila stopu nezaposlenosti a danas imamo podatak s Eurostata da je Hrvatska po nezaposlenosti među prvima u EU.
Uz to nezaposlenost je već ovaj mjesec u porastu, a još traje turistička sezona. Prva bura potjerat će sezonce, pa će nezaposlenost još više porasti.
Proračun Hrvatske koji najviše ovisi o vremenskoj prognozi bez temelja koji drži stabilnost je poput klackalice, na jednoj strani dobivaš , jedan kišni dan čini razliku. Nema industrije koja je radila i po buri i po suncu., stvarala dodatnu vrijednost koja je temelj svake zdrave države.
Bez obzira na povećanje plaća koja je rasla ove godine sezoncima neće biti dovoljna za zimski san do nove sezone, otići će tamo gdje posla ima i pola od onih koji će otići, više se neće vratiti.
Tragedija Hrvatske danas odvija pred našim očima, a vladajući ju pokušavaju prikriti lažima.
Statistika u svrhu očuvanja stabilnosti loše vlade koja nema poznatu stabilnost proračuna je kao miješalica za beton u koju se ulijeva previše vode, a premalo cementa.
Neće biti dobro ,” Bogovi će pasti na tjeme”, zatrpat će ih vlastite laži, no lako za bogove, što ćemo mi onda?
Mi koji smo prestari za otići, a još bi htjeli živjeti?
Hoćemo li postati zemlja umirovljenika koji bombama skraćuju muke, šalju upozorenja da im je život postao nemoguć.
Hoćemo i moramo zaustaviti rast siromaštva starih ljudi, ljudi koji su ovoj državi dali sve što su mogli, danas ih statistika proglašava neradnicima, a potjerani su s radnih mjesta da bi se njihov minuli rad pretvorio u nečije apartmanske vile na moru.
U zadnjih 10 godina izbrisana je 1/3 malih dioničara, njihova imovina izbrisana, a obećali su nam ovi na vlasti da ćemo biti gazde u svojim tvornicama.
Dionice Dalekovoda 2008 vrijedile su 150 €, radnici su imali iznadprosječne plaće, posla po cijelom svijetu, danas dionica koja je dokapitalizirana kada je Vujnovac& prijatelji, preuzeo vlasništvo, 100 u 1,vrijedi 2,84 € i još je u padu.
Dobitnica cijele tragedije gosp. Rada Škugor, 9 milijuna kuna provizije za premještanje novaca, s računa, na račun.
Fortenova iskazala je preko 40,5 milijuna € gubitka, svi mali dioničari iz Agrokora ostali su bez svojih dionica, mirovinski fond u transformaciji iz Agrokora u Fortenovu, izgubio je 801 milijun kuna, dobitnik Fabris Peruško, dva stana u Zagrebu, apartmanska vila u Istri.
Skoro svi radnici iz Konzuma, od Nove godine, imat će subvencionirane doprinose za mirovine iz proračuna u koji danas umirovljenici vraćaju, odmah, 25% mirovine čim ju dobiju .
Iza svakog novog bogataša u Hrvatskoj ostaje jedan red pred pučkim kuhinjom više ,a mi šutke prelazimo preko toga, no jako skoro bi se moglo dogoditi da i to malo što imamo, bude još manje, još sitnije, dug Fortenove nas upozorava da još jednom preispitamo čega bi se još mogli odreći!
Gubitak je otprilike, toliko, kolika je jednomjesečna mirovina za sve umirovljenike Hrvatske.
Kada dođe “maca na vratanca” neće biti ni Fortune ni Peruška, ni graha na Bundeku, na kojeg su došli autobusi puni ljudi iz bogate Slavonije i ponosne Like, ti koji “podvode” umirovljenike, osigurali su svoju familiju za četiri koljena, za život na Floridi, bez rada, uz koktele s kišobrančićima, u veselim bojama.
Umirovljenici, nama preostaje penkala, simbol hrvatske pameti, s njom moramo i hoćemo, potpiriti zakržljalu nadu da mora i hoće biti pravednije za sve građane Hrvatske!
Dragica Trumbetaš