Sve što mi nije dao život,
Dala mi je poezija.
Sve što sam izgubio,
Vratilo mi je pisanje.
Sve ljude koji su otišli,
Sačuvao sam kroz slike i reči.
Zene sa kojima sam se mimoišao,
Voleo sam kroz umetnost.
Ali, kako da sačuvam tebe?
O tebi ne bih da pišem,
Tebe bih da volim!
Treba mi ljubav, a ne pesme o ljubavi.
Treba mi žena, a ne pesme o ženi.
A šta tebi treba?
Između mene i drugih, uvek si birala druge.
Između mene i drugih, uvek si birala sebe.
Meni će bar ostati pesme.
A šta će tebi ostati?
Bićeš žena u godinama.
Nekad zanimljiva.
Nekad lepa.
Sva u onom, davnom “nekad”.
Sva u onom, prošlom “juče”.
Možda ću ti nekad posvetiti pesmu.
Možda zbirku.
Možda čitave tomove knjiga.
Ali ne i sebe.
Što te više budem voleo u pesmi,
Manje ću voleti tebe.
Stefan Simić