Živi tako da te ne stigne ničija kletva

Znam na desetine bogataša
Kojima su deca stradala u najgorim nesrećama
I to mlada, nedužna
Tek što su zaplovila u mladost

Isto tako znam
Šta su sve radili njihovi roditelji
I koga sve ojadili

Koliko porodica zavili u crno
Koliko ljudi iskoristili
Koliko dostojanstva ponizili

I sve im je bilo malo
Samo grabi, otimaj, laži
I onda bi ih zadesilo ono najgore

I čitav grad bi im došao na noge da im izjavi saučešće

Osim pojedinih koji bi ćutali
I rekli samo ~ karma ~

Ili ~ kako rade, tako prolaze. ~

Nebrojano puta sam prisustvovao istom scenariju

Prenese se na dete osećaj da sve može

Ne pazi se koliko se brzo vozi

I tras

Ili se ubije neko

Ili sami stradaju

Ili dođe bolest kojoj leka nema

Posle se toj deci podižu hramovi

Nešto se zove po njima

Neupućeni misle da su ta deca za društvo imala posebne zasluge
Da su bili znamenite ličnosti

Ne

Bila su deca tajkuna

Koja su svoju nesreću

Iživljavala tako

Što su se zaigrala, ili se zaigrao neko njihov
I završila su kako su završila

Jednom su mi moji rekli
~ Živi tako da te ne stigne ničija kletva ~

Nedavno je jedan od moćnih ljudi
Sahranio sina

Mali se otrovao

Otac je i od sahrane napravio samom sebi reklamu
A smrt deteta iskoristio kao svoju pozornicu

Na šta mu je jedan od rođaka skrenuo pažnu

~ Sina sahranjuješ
Zaboravi bar jednom na svoju nezasitost
I potrebu da sve okrećeš u svoju korist
Samopromociju

Bar u ovom času misli malo na njega ~

Koliko god pojedini ljudi imali potrebu da grabe

Uzima i ona druga strana

Nevidljiva

Kojoj ne mogu ništa

I koja, na kraju, ispostavlja završni račun

Zato, oni, koji nemaju puno
Mogu da imaju sve

A oni koji imaju sve, mogu da nemaju ništa

Kada je duša prazna, sve je prazno

Novac je tada proklet
Koliko god da ga imaš, ne znači ti više ništa

Život si potrošio u sticanju
Posle ti se ono najvrednije pred očima raspada

Zato treba znati kada stati
Okrenuti drugi list
Ili đavo po svoje

Stefan Simić