Za bolju Hrvatsku

Ako je vjerovati vremenskoj prognozi, jučer je bio zadnji dan u ovoj godini kada su zrake sunca grijale punom snagom. Još jedna krizna godina iza nas. Godina koja je pojačala razliku između onih koji imaju i onih koji imaju još manje, nego su imali.

Cijene koje svaki dan tjeraju ljude da odluče čega se još mogu odreći, postale su top tema godine. Političarima koji imaju troduplo veće prihode, subvencionirano stanovanje i pokrivene razne ostale troškove, visoke cijene služe za osobnu promidžbu.

Umirovljenici im služe kao maskote na plakatima , brige za njih puna su im usta, a u stvarnosti saživjeli su s njihovim ubrzanim propadanjem uz donošenje zakona koji su onima koji rade uzima, u korist onih koji rade malo ili ništa.

Saborski zastupnici imaju funkciju NO u poslovanju države, kakve imaju firme koje posluju. Kada firma propadne, ili se u njoj dogodi kriminal u Saboru se traži smjena NO, traži se od članova NO da časno odstupe, ili da ih se kriminalno progoni.

Kada zbog loših zakona 75 % umirovljenika dođe u rizik siromaštva saborski zastupnici čude se tome kao “pura dreku” i navode osobna iskustva s cijenama koje smanjuju njihovu komociju, ali daleko je to od toga, da oni mijenjaju stil života na koji su navikli.

U prvi plan u medijima dolaze ljudi koji su čuli da umirovljenici teško žive, ti medijski ljubimci često izaberu maskotu ili lažnog siromaha kao primjer. Sve novine zabilježile su priču jedne penzionerke koja pere prozore da bi kupila meso.

Gospođa je imala prvu “Mazdu” u svom selu, fiktivno je bila zaposlena na poslu koji nikada nije radila, iz tog posla ima natprosječnu mirovinu, naslijedila i prodala obiteljsko imanje, naslijedila i dva stana u centru grada, no nekim slučajnim odabirom, ona je “ambasador” umirovljenika u prezentaciji naših medija.

Najvjerojatnije pere prozore na stanu koji iznajmljuje, no to nije bitno za ovu priču.

Bitno je da se koristi siromaštvo u promidžbene svrhe, bez stvarnog uvida u život ljudi koji su odradili svoje, ili piše o tome zbog veće tiraže novina.

Plenković je jučer pobrojao sve čega ne bi bilo da on nije sišao s aviona na Tuđmanu i odlučio spasiti Hrvatsku. Žrtvovao je lagodan život koji je imao u Briselu,a sve da državu izvuče iz ruku ljudi opasnih namjera.

Njegov govor da, jedna stranka ne smije biti talac jednog čovjeka, odjeknula je u Hrvatskoj i dočekan je kao novi Mesije, no talac više nije stranka, nego cijela država.

Kako će temperature padati, tako će umirovljenici još više stiskati svoje novčanike, a jedino im je sunce išlo u prilog. U novom rebalansu proračuna nema dovoljno značajnog povećanja novaca za umirovljenike, a troškovi grijanja, u prosjeku uzmu, jednu mirovinu.

Sva nabrojana povećanja u kojima jedan ogroman broj umirovljenika, onaj iz rada, nije ništa dobio , nisu dovoljna da se pokrije razlika u cijenama.

Zbog rata u Izraelu sigurno će poskupiti i nafta i hrana, EU zimi uvozi svježe povrće iz Izraela, a ta ratna kriza će biti novi generator za rast inflacije .

Čeka nas zima koja će biti drugačija od svih zima do sada, no profiteri i trgovci našeg minulog rada, rade punom parom.
89 % Hrvata protiv je hirova ministra Radmana, no glavni Plenkovićev problem je i dalje Predsjednik Milanović.

Ispod radara je prošlo da su Izraelci ovih dana kupili sve što je nekada pripadalo TOZ-u, da je u pripremi kupnja velikog zemljišta na otoku Braču gdje će graditi turistički resort.

Kada se opet pojavi sunce, na proljeće, u punom sjaju, puno toga, više neće biti hrvatsko, mnogo ljudi će otići zauvijek , možda ratovi prestanu, no osvetnici neće manje željeti osvetu.

Jučer je bio 13. 10. i samo jedna crtica iz povijesti koja je “učiteljica života” mora nas podsjetiti da može i gore. Na taj dan, u dalekoj povijesti, otrovan je rimski car Klaudije.

On je prema riječima njegove majke bio daleko od savršenstva , kad je nekog htjela ukoriti rekla bi :” Ti si gori od mog sina Klaudija”

Kad mu je umro otac, od straha se zavukao u vrtnu kućicu. Tamo ga je našao vojnik i za noge izvukao i odveo u vojnički tabor, gdje su ga uz dogovor o dobroj nagradi, vojnici proglasili carem.

Klaudije je bio prvi car koji je vjernost svojih vojnika platio novcem.
Iza njega je ostao izgrađen prvi vodovod, koji je započeo graditi Kaligula, izgradio je i luku Ostiju u kojoj je kamen temeljac za Obelisk.

Car je otrovan i umro u 54 godini, naslijedio ga je njegov posvojen nećak. Nećak se zvao:
Neron Klaudije Cezar August Germanski.
Neron je bio najzloglasniji rimski car, svrgnut je velikim ustankom koji je predvodio Derbije Sulpicije Galba
Galba se proglasio carem,a
Neron je proglašen izdajnikom broj 1.

Sakrio se i kada je bilo izvjesno da će ga uloviti, naredio je svojem tajniku da ga
ubije. Povijest bilježi da su zadnje riječi Nerona bile: “Qualis artifex pereo”
Hrv.prijevod: ” Kakav umjetnik umire”

Mi smo preživjeli mnoge “umjetnike” koji od našeg siromaštva i zaduživanja naše djece, rade sebi povijesne spomenike.

Ništa naš Premijer nije napravio da mi to nismo, ili neće, platiti naša djeca, unuci, a umirovljenici svojom bijedom u starosti.
Rasprodajom našeg minulog rada , stvorio je plaćenu vojsku svojih glasača .

Prodali su TOZ, ali ne mogu zaštićen patent Penkalu, imamo čime osigurati svoju djecu od teške neizvjesnosti u budućnosti.
Povratak sunca čekamo spremni na novi početak koji dolazi:
“Nekako s proljećem !”

Dragica Trumbetaš