Autor: Marjan Gašljević
Revni ministar File, onaj što je imao problema s američkim semaforima, pored svega svog ministarskog posla našao je vremena istraživati po trgovinama što je pojeftinilo, a što poskupilo. I, kaže on tako, najviše pojeftinile špagete, a najviše poskupio luk. Još se o tim saznanjima nije očitovao njegov, od milja im zvani, „hefe“ što i nije nešto čudno jer on inače sve zna osim onog što mu baš nešto i ne ide u prilog.
Tako eto „hefe“ nema pojma o plinu za 1 cent ali ni o bespravnoj gradnji njegova pouzdanika Barbarića. Nema on pojma niti o drugim sranjima koje su zakuhali njegovi miljenici. Sve su to ne teme.
Inače, šuška se glasno o čemu „hefe“ nema pojma, da će HEP u privatizaciju. Jednostavno, narodski rečeno, prodati će ga. Nazire se, dakle, lijepa lova za ovo lijepo i, naravno, dobro vođeno poduzeće jer tko može prodavati plin za 1 cent ako nije dobro potkovan.
Međutim nije zlato sve što sja. Da bi prodali HEP morati će se dokapitalizirati. Narodski rečeno, firma je u banani pa će se iz proračuna pokrpati te financijske rupe. Da pojasnim, hajde da se, recimo, malo zajebavam. U firmu će država iz prepunog proračuna ubrizgati nekih tri milijarde eura i onda uspješno prodati firmu za dvije milijarde. Ako se pojavi neki prebogati Arapin možda se navuče i do dvije i pol. Ovu uspješnu i pouzdanu trgovačku praksu davno smo u Hrvatskoj već usavršili. Sjetite se samo dokapitalizacija banaka i njihove „uspješne“ prodaje.
Da, i tada Barbarić može otići i uživati u svojoj gradnji na moru za koju ga zavitlavaju inspekcije.
„Hefe“ će nam, pak, ushićeno objašnjavati kako smo zaradili veliku lovu od koje će dio otkinuti za penziće, dio za branitelje. Ta, dvije milijarde je respektabilan novac. „I to morate znati! Najbolji Premijer, najbolje Vlade riješio je Vas, omiljene nam građane, rupe bez dna zvane HEP ubivši veliku lovu, a firma će se od danas zvati PEP (Palestinska elektro privreda).“
Inače, što se tiče spomenutih Palestinaca, kod njih se opako ratuje. U stvari, oni nisu dobri sami sa sobom a još lošije stoje s Izraelom kod kojih bar znamo da su skupa. Skupa s Amerima. Dok Palestinci imaju HAMAS, AL Fatah, HEZBOLAH, Al Islamiiu, nekoliko vrsta jihada i što ne još i to 30-tak tisuća naoružanih u pojasu Gaze i stotine tisuća „spavača“ širom bijelog svijeta. Ni Židovi ne stoje puno drugačije. A narod? Tko pita Narod? Oni su tu da ginu i da, naravno, podupiru svoje.
Uokolo su se pak počeli upirati mnogobrojni analitičari, stručnjaci i „stručnjaci“ objašnjavajući što se dešava i što bi se moglo desiti. Rat u Ukrajini su pustili vidjevši da sve što su prognozirali ne ide ni blizu tako. Nešto kao i s vremenskom prognozom na televiziji. I oni lupaju svašta, a mi smo tu, pred TV aparatima da im vjerujemo ili ne. A što im ne bi vjerovali, ta i oni su pred televizorima.
I tako, dragi „hefe“ i dragi „File“. Kupim ja jutros, prije nego pročitah da je luk skup, kilogram luka. Nemam pojma čiji je. Vjerojatno domaći kineski.
Hvala Vam. Suze mi potekoše. Ljut je do opakosti. Na to me niste upozorili.