U kakvom svijetu živimo govore nam slike iz pogođene bolnice u Gazi. Koliko god to bilo daleko, slike se vrte pred očima svijeta, a ljudi većinom ravnodušno gledaju svoja posla. Nema opravdanja za ta stradanja djece, žena, civila, ni za koga.
Kada su prve slike obišle svijet, svi sa sebe odmiču krivicu, raketa koja je pogodila nije ničija, ali mrtvi su nečiji.
Kriza koja će iz tog sukoba proizaći pogodit će samo siromašne, bogati koji već imaju dobre zalihe probat će na tome još zaraditi.
Cijena plina već skočila duplo, nafta i hrana će uskoro, stradat će ljudi koji ne utječu na odluke svoje vlade koje dijele podršku jednoj od strana u sukobu.
Dvoje ljudi u Bruxellesu koji su stradali u terorističkom napadu, možda nisu ni znali da je rat počeo, stradali imaju 60, 70 godina, a ranjeni je također sedamdesetogodišnjak.
Bili su u krivo vrijeme na krivom mjestu, u rutini svog života , daleko i od pomisli da bi mogli stradati zbog sukoba na Bliskom istoku.
Naš Premijer koji je jučer sazvao hitan sastanak radi kuge u Slavoniji koja traje dva mjeseca, svoje boravište ogradio je željeznim ogradom koju čuva kordon policajaca, na svakom koraku ima živi štit zaštitara , požurio je na tom ratu zaraditi poene koji se broje u Bruxellesu.
Optužio je oporbu da “parazitira” na svinjskoj kugi, a on parazitira na ljudskim tragedijama.
Svu bijedu njegove vladavine vidjeli smo jučer u njegovom istupu u jednoj rečenici:
“Sve za Hrvatsku” , pa i uz pomoć
500 000 nepostojećih birača, ako treba.
Hrvatskim građanima nameće se teza da Hrvatskoj glavni problem dva dana u kašnjenju potpisa nekog zakona, a ne kršenje tog istog zakona po kojem će nepostojeći ljudi sudjelovati na izborima.
Dvadeset posto građana manje s istim brojem zastupnika u kojima su manjine i dijaspora, potpomognuta s dva zastupnika koji su prevarili svoje birače, Plenkoviću održavaju većinu i drže ga u revijalnom raspoloženju.
I slavonski odmetnuti župan u Zagreb je došao prkosno, a u Slavoniju je otišao pognutom glavom i bijelom zastavom.
Ništa nije važnije od toga da se dobiju izbori, nova je agenda koja je slomila prkos.
Već viđeno u prvom mandatu kada je Plenkovića spasio Saucha koji bi ovih dana morao početi živjeti u zatvoru.
Danas u novinama vijest da je bivši ministar Paladina ponovo pod istragom zbog pronevjere oko 250 000 € u preprodaji nekretnine IGH koju je prodao bez znanja NO. Tuži ga firma u kojoj je bio predsjednik UO.
Tajna prvog milijuna je prodaja nekretnine u vlasništvu firme kojom je rukovodio, a kad ga je doveo za ministra, Plenković ga je opisao kao mladog, sposobnog, stručnjaka koji će ubrzati obnovu.
Godinu dana agonije u kontejnerima za postradale u potresu dulje, priuštio je Plenković tim ljudima, bez isprike, bez konkretnog odgovora, zašto je tome, tako.
Godinu dana za oko nekoliko stotina djece života u kontejnerima sigurno je ostavilo trag u njihovim životima koji se ničim neće moći izbrisati.
Ožiljke koje će nositi ta djeca formirat će im osobnost učiniti ih drugačijim nego što bi bili da su u tom vremenu imali osjećaj da netko brine za njih.
U Saboru imamo nekoliko zastupnika protiv kojih se vodi istraga no to Plenkoviću ne smeta, nevini su dok sud ne potvrdi da su krivi, građani Hrvatske morat će živjeti u državi, u kojoj će biti vlast izabrana po zakonu za koji su oni stisnuli gumb, dok još nisu bili krivi, a živjet će, kada se njima dokaže krivica i budu u zatvoru.
Da Saucha nije glasao za HDZ – u trenutku kada se trebalo smijeniti Marića, išli bi na izbore i možda bi netko drugi donosio odluke, možda bi se novci iz mirovinskog fonda posudili po drugim kamatama , s dospijećem u realnom roku, pa danas ne bi imali 752 000 umirovljenika s mirovinom ispod crte siromaštva.
Tada je Saucha bio 76 ruka, ministra Marića teretilo se zbog ljetovanja s čovjekom koji je danas, isto pod istragom.
Jedna od prvih stvari koje građani moraju riješiti da ljudi pod istragom ne smiju sjediti u Saboru i donositi odluke o životu građana Hrvatske, posljedice toga su dalekosežne i nenadoknadive.
Plenković ponosan na svoj sedmogodišnji mandat koji je dobio zahvaljujući barikadama s plinskim bocama u središtu grada, s rukama osuđenih ili osumnjičenih za kriminal, pa s rukama onih koji su izdali svoje birače, uz pomoć zastupnika manjine i dijaspore, uz 16,6 % glasova više na izborima, koliko i otprilike ima viška birača, nije nešto na što bi trebao biti ponosan, no on srama nema, pa se još hvali time.
Umirovljenici, krivi ljudi na krivim , mjestima, čine pakao na zemlji, onima koji samo žele mirno proživjeti svoj život.
Hrvatska ima ljude koji znaju i mogu i hoće bolje, gnjusna je laž da se trebamo bojati promjena. Promjene moraju doći, s istim ljudima, to nije moguće.
Izabrati moramo ljude koji u svakom danu, svakom, satu, minuti, i sekundi traže rješenja, da ratova ne bude, koji će čista srca raditi u korist svih građana!
Danas sunce ne može uljepšati dan, dan su uništili vjetrovi rata, u mislima neka bude želja:
“Samo da ratovi prestanu.”
Dragica Trumbetaš