Postoji jedna osobina koju muškarac nikada ne sme da izgubi
A to je biti gospodin
I u pobedi, i u porazu
I u radosti, i u tugovanju
Čak i ako se u sve razočara, ne sme i u svoje gospodstvo
Koje je odbrana od lošeg ukusa, gluposti
Biti gospodin znači ne pristati na trivijalnosti
Ne biti ukras ružnom svetu, nego prkosni cvet, koji svemu odoleva
Svojim ponašanjem, postojanjem
Gospodina ne čini samo odelo, nego unutrašnje značenje
Kada mu veruješ i znaš da na njega možeš da se osloniš
Gospodin nikada ne ide ispod nivoa dobrog ukusa
Nije rob svojih strasti, zna da se kontroliše u svemu
Hrani, piću
Otmen je, i kada govori, a i kada ćuti
Nije mu problem da se negde pojavi sam
Ne kvari atmosferu, može samo da je ulepša
Ako oseća da nije poželjan, sam se skloni, bez da ga teraju
Pravih gospodina je sve manje
Zato što se robuje iluziji – sve sada i odmah –
Gospodinu se ne žuri, on uživa u razgovoru
Uvek dovoljno opušten, ali nikada raspušten
Učtivost mu ne dozvoljava mnogo šta
Ni da kaže, ni da uradi
Voli sebe, što mu omogućava da voli i druge
Ili bar da bude uzdržan
I kada mu nije ni do čega, gospodstvo ga čuva
Zna da odbrani, i svoje, i tuđe dostojanstvo
Majstor atmosfere, osećaja za trenutak
Nekad je dovoljno da prođe pored tebe, na ulici
I da ti ulepša dan, nekim svojim gestom, ili naklonom
Sve vidi, ali retko kada sve kaže
Njegove sugestije nisu izrečene tek tako, ili komplimenti
Kaže ih sa posebnom pažnjom, ali je i traži
Ako je ne dobije, shvati da nije problem u njemu
Gospodin brine o drugima
Sve vidi, i svega je svestan
Spreman i na izvinjenje
Njegovo umeće komuniciranja podignuto je na nivo umetnosti
Nekad je dovoljno posmatrati gospodina
I shvatiti svu izuzetnost dobrih manira
Gospodin i kada je umoran, i kada nije dobro uravnotežen
Neće svoje nezadovoljstvo da svali na drugoga
Izviniće se, objasniti situaciju
I kada je trenutak, otići
Zadovoljstvo je biti u društvu gospodina
A još veće
Da i sam postaneš gospodin
I da tvoje prisustvo
Mnogima pričinjava radost
Što si uopšte tu
Što te ima
Stefan Simić