Već nekoliko tjedana imam posla preko glave. Zbilja mi dugo nije tako bilo. Prije puno godina mi se znalo dogoditi da legnem u krevet i zatvorim oči. Onda otvorim oči i iznenadim se da je već jutro. To mi se sigurno zadnjih 10 godina nije dogodilo. No dogodilo se jučer. Cijeli dan sam bio na konferenciji za Simulatore leta (Flight Simulators). Onda sam predvečer došao kući i na internetu imao 3 sastanka. Izgleda da sam stvarno bio umoran jer sam odmah zaspao i po mom osjećaju odmah se probudio no već je bilo jutro. Malo sam razmišljao o spavanju pa mi supruga ovako kaže: “Znaš deda, čovjek nikad nema osjećaj da spava. Tek kad se probudi onda zna da je spavao.” Sve si mislim – pa ona je u pravu. Opet je pitanje tog mozga. Kako mozak to doživi. Čudna je to stvar taj ljudski mozak. Spavanje mu godi jer ako loše spavamo, onda i on loše funkcionira.
Sjećate li se one priče od prije par dana kad sam pronašao da mozak proizvodi isti hormon kad pojedemo ćevape ili ako se uvalimo u krevet s kakvom zgodnom osobom suprotnog spola. Zar to nije šokantno?! Tu priču još uvijek ne mogu provariti. I dok o tome razmišljam, prođe mi cijeli tjedan.
Sad je petak navečer. Pustim si LP od Paca de Lucie koji se zove “Petak u San Franciscu”. On prčka po gitari, a ja si mislim što ću da raditi ovog vikenda. Vrijeme je kišovito i hladno. Mogu se cijeli dan nervirati jer je u vrtu visoka trava koju ne mogu kositi jer je mokra. Od tog nerviranja nema sreće jer se ništa ne može promijeniti pa što da se nerviram. Odmah se sjetim onog starog vica o nekom Lali iz Banata i nerviranju. Dakle, uhvati Lala zlatnu ribicu u Dunavu. Sav se prestraši kad mu ona ljudskim glasom kaže da će mu ispuniti tri želje ako ju pusti. Lala pristane. Ribica mu onda kaže “Ajde Lalo, reci ti meni koje tri želje imaš?” A on će: “Prva želja mi je da me Sosa ne vara, druga – ako me i vara, da ja to ne znam, a treća – ako i saznam, da se ne nerviram.”
Evo još da vam kažem kakva je to slika gore uz naslov. To nije zlatna ribica. Naime, bio sam na nekoj konferenciji na Floridi. Jedna firma je nas nekoliko pozvala na ribolov. Plovili smo onim brodom na slici iza mene. Dogodile su se dvije stvari. Moj pajdaš, Amerikanac, je od prve minute na brodu imao morsku bolest. Cijelo vrijeme je samo povraćao i bio je jako bolestan. Meni Banijcu iz Gline ništa nije smetalo pa sam lovio ribe. Ulovio sam ovu ribetinu koju držim u rukama. Tu ribu u Americi zovu mahi-mahi. Nismo je pojeli nego su je prodali nekom restoranu koji to dobro platio pa su onda s tom lovom kupili gorivo za brod. Taj brod ima dva motora od 250 konja pa puno troši. Na Floridi moraju imati dva motora ako idu u ribolov jer plove po oceanu i nemaju puno otoka. Ako im motor otkaže, e onda bi se izgubili na debelom moru. Ovako je mala šansa da ostanu bez oba motora. Ne bojte se, nisam bio u Bermudsko trokutu. Bio sam malo sjevernije pa nije bilo opasno. I eto, tako mi prođe još jedan tjedan nemiran ko more.
By Marijan Jozić
Napomena:
Naš Marijan se ljuto vara. Naime, ono što drži u rukama zaista je zlatna, ne ribica nego riba. Ta riba, danas poznata po havajskom imenu mahi-mahi (u prijevodu vrlo snažna), dobro je poznata i našim ribarima. Kod nas je zovu lampuga ili zlatoskuša. Riječ je o pelagičkoj ribi iz porodice coryphaenidae koja ima samo dva člana, a ovaj primjerak koji Marijan drži na slici je coryphaena hippurus, Linnaeus, 1758, čiji su primjerci udomaćeni i u Jadranu, jedino ne postižu veličinu i težinu svojih oceanskih i debelomorskih rođaka.
Stoga poruka Marijanu: Dragi pecarošu, zaista si ulovio zlatnu ribu – zlatoskušu, a to što Ti ona nije ispunila neku želju sam si kriv – nisi je ni pitao. Ali, možda je i bolje tako, jer znaš što kažu: Pazi što želiš, možda ti se i ostvari!
Aleksandar Olujić