Photo by Beth Teutschmann on Unsplash
Autor: Aleksandar Olujić
Vozeći danas iz Zagreba prema Sisku u selima sam ispred mnogih kuća ugledao hrpice bundeva. Negdje su bile poslagane na štandove, na kojima se inače nudi domaće povrće i voće, a drugdje su stajale na zemlji poredane uz ogradu.
Bundeve i Halloween – navikli smo se da idu skupa. Toliko smo puta ovu kombinaciju dobili serviranu i zamotanu kao poklon američke popularne kulture da više ni ne razmišljamo o tome zašto to dvoje idu skupa. A u stvari, iz Amerike smo dobili bundevu koja je zamijenila jednu drugu biljku od davnine poznatu u Europi, dok je Halloween čisti reimport jednog starog europskog običaja.
Nekoć davno keltska su plemena s područja današnje Velike Britanije, Irske i Francuske proslavljala kraj žetvenog doba i obilježavala početak tamne polovine godine. U Irskoj, Škotskoj i na Isle of Man taj su praznik zvali Samhain, u Walesu Calan Gaeaf, na Cornwallu Kalan Gwav, a u Bretanji (Francuskoj) Kalan Goañv. Vjerovali su da toga dana nadnaravna bića i duše pokojnika mogu doći u naš svijet, stoga su kako bi ih odobrovoljili ispred kuće ostavljali hranu i piće, a mrtvim ukućanima i članovima obitelji se ostavljalo prazno mjesto za stolom. Bio je običaj paljenja krijesova jer se vjerovalo da njihov plamen ima snagu pročišćavanja i može zaštititi od zlih sila i bolesti. Oko krijesova su izvodili igre i plesove te oblačili životinjske kože s glavama životinja.
Kažu da je na traženje irskih svećenika 835. godine je praznik Svih svetih prebačen s 13. svibnja na i 1. studeni (mada postoji mišljenje da se to dogodilo zbog utjecaja njemačkih svećenstva pošto su i Germani i Kelti tradicionalno odavali počast mrtvima početkom zime), a pošto od ranokršćanskog doba u noći prije najvećih blagdana postoji običaj bdijenja, Samhain se stopio s kršćanskim praznicima Svih svetih i Dušnim danom te je tako nastalo trodnevno obredno slavlje. Još u srednjem vijeku je zabilježeno kako u proslavi All Hallows’ Evening sudjeluju maskirane osobe koje u grupama idu od vrata do vrata najčešće recitirajući stihove ili pjevajući, da bi zauzvrat dobivali hranu i piće. S vremenom su njihove maske postale grotesknije, a oni su počeli zbijati šale i psine. Kako bi povećali učinak maski nosili su svjetiljke napravljene od izdubljene repe.
Vezana za te svjetiljke je legenda (legende) o kovaču Jacku poznatom po domišljatosti, ali i škrtosti. Jedna od njih govori kako je Jack prevario vraga tako što mu je ponudio dušu u zamjenu za piće. Nakon što se vrag pretvorio u novčić kako bi platio piće, Jack ga je brzo stavio u džep u kojem je bio križ, zbog kojeg se vrag više nije mogao vratiti u svoj oblik. Tek nakon što je vrag Jacku obećao da neće tražiti njegovu dušu još deset godina, Jack ga je izvadio iz džepa. Nakon deset godina opet je prevario vraga tako što ga je zamolio da mu vrag doda jabuku sa stabla, ali čim se ovaj popeo na stablo Jack je na kori stabla brzo nacrtao križ, tako da ga vrag ponovno nije mogao dohvatiti. Kada je Jack umro, zbog svog grješnog života nije bio primljen u Raj, a na vratima Pakla dočekao ga je vrag i poslao u mrak davši mu samo jednu žeravicu ugljena. No, lukavi Jack je u džepu imao repu, koju je izdubio, stavio u nju žeravicu i otada Jack, koji nikada nije pronašao put kući, luta mrakom noseći izdubljenu repu u ruci. Tako je Jack O’Lantern (Jack Fenjer) postao simbol duše koja je prokleta i koja luta između svjetova.
Irski i škotski doseljenici su običaj proslave Halloweena donijeli sa sobom u Novi Svijet i isti se tijekom 19. st. brzo počeo širiti Amerikom, a prihvaćali su ga svi bez obzira na rasu, vjeru ili socijalni status. Naravno, doživio i neke izmjene, a jedna od njih je i ta da je američka bundeva zamijenila europsku repu.