Autor: Marjan Gašljević
Kršćani, uglavnom znaju za 4 Evanđelja napisanih po evanđelistima Ivanu, Marku, Luki i Mateju opisujući Kristovu muku. Postoji, međutim, i malo poznato evanđelje po Tomi. To Vam je onaj Toma kojeg kršćani (ne)popularno zovu „Nevjerni“. Taj Tomo živio je u Kristovo vrijeme i bio jedan od njegovih apostola. Ovdje, međutim, ne želim pisati o tom Tomi već o vjernom Tomi, lovcu iz Strašnika s kojim sam Vas upoznao u najavi ovog teksta.
Taj naš Tomo, lovac iz Strašnika vjeran je čovac, a kolika je njegova vjera govori činjenica da je donatore koji su mu ponudili izgraditi srušenu kuću dva dana poslije potresa uputio, po njegovoj procjeni, potrebitijem, mladom susjedu Marinoviću objasnivši da će njemu „pomoći u izgradnji njegovi prijatelji lovci“. Kada se je trebalo krenuti u radove jedan po jedan „prijatelj“ se je izgovorio nekim svojim važnijim poslom. Tomo je ostao sam.
Tu negdje nastupa i Država sa svojom obnovom. I Tomo je u toj priči, Država će mu sagraditi kuću. Papir na papir i uvijek nedostaje bar jedan. Tomo, uvjeren da će Država uskočiti prije ili poslije započinje sam graditi i tu počinju muke po vjernom Tomi.
Tomo nije znao, a ja još manje, da ako kuću obnavlja država treba puno manje „papira“ nego ako je obnavlja sam. Papir po papir, a svaki mora masno platiti, strpljivi i vrijedni je Tomo došao do trenutka kada je mogao započeti s gradnjom. Da ne bi bio sam, vjerovali ili ne, redovito su ga obilazile razne inspekcije pregledavajući „papire“ i mudrujući nad viđenim. To, naravno, traje i dalje. Pa nije Tomo investitor iz, recimo, Starigrada koji sagradi višekatnicu napola u moru ili onoj lik s četverokatnicom nad Modrim jezerom. Oni su, u stvari „vjerni“. Vjeruju da im Država neće i ne može ništa za razliku od legalista Tome koji, umjesto da je uzeo sačmaricu pa sprašio desetku u dupe daviteljima, strpljivo ishodi i plaća „papire“. Zasuzim u očima na ovu Tominu priču o papirima sve misleći, „jebo mene Pajo Patak i cijela njegova družina ako bi blagoglagoljivi ministar Bačić nabrojao papire koje Tomo treba prikupiti da dobije tu nesretnu građevinsku dozvolu!“
No, Tomu, posebnog čovjeka, dobricu, nisu zaboravili isto tako posebni ljudi. Empatični „dobrice“ koji su izgradili dom njegovom mladom susjedu Marinoviću. Tomo im je stalno bio u sjećanju svojom dobrotom i činjenicom da je uvijek „priskočio“ spremivši im ručak i pogostivši ih u svojoj na brzinu sklepanoj šupi koja mu je bila, praktički, dom.
Znate da ti dobri ljudi ni tada, dva dana poslije potresa, kada su počeli graditi dom mladoj obitelji Marinović nisu htjeli da im se objave imena. Ne žele ni sada. Oni su, kako sami kažu, „Žuti“ i „Plavi“, članovi Udruge Prijatelji u nogometu iz Narta, Rugvice, Dugog Sela i Sesvete.
Svratili su u neko vrijeme da vide što su Tomi sagradili „njegovi prijatelji lovci“ i ostali šokirani. Tomo se je sam patio. Odmah su priskočili. Zidali su, betonirali i, naravno, donirali. I rad i materijal. I danas kada već zima lagano kuca na vrata zaključili su da je izgradnja krova nužna. Prikupili su materijal i, danas 4. studenog, 2023. godine privode radove na krovu kuće kraju. Vrijeme ih jutros, kada su počeli s radovima na krovu, nije nešto mazilo. Kišilo je. Za njih kiša ne predstavlja teškoću već poticaj da krov mora biti što prije gotov.
Razgovaram s tim dragim ljudima. Oni još uvijek vjeruju u dobrotu, vjeruju u poštenje, vjeruju i u Boga i mole mu se da ljudima iz svoje košare dobrote podari što više te vrline. Nemaju vremena. Odoše na krov.
Tomo i obitelj mu zrače radošću i srećom i ako Tomo itekako zna da je ovo tek pola posla do useljenja u kuću. Tomo, međutim, ni sada nije postao „nevjeran“. On uporno i predano vjeruje da će mu njegova Država priskočiti kad-tad te doznačiti novac namijenjen obnovi njegove kuće vjerujući u principe „samoobnove“ koju je, na koncu, Država i osmislila. Ni meni ne preostaje ništa druge do li vjerovati da će Tomo dobiti ono što mu pripada. Tomi su, kako mi priča, ponudili i, kako on kaže, „onu kartonsku kućicu u Petrinji“. To je odbio bez dvojbe jer tko bi brinuo za njegovo gospodarstvo koje traži cjelodnevni rad i pozornost. Koliko će, na koncu, te „kartonske“ kućice izdržati, a nad uspjehom njihove izgradnje odjednom donedavno i „nevjerni Tome“ likuju nadajući se, valjda, mjestu na nekoj listi u skorašnjim izborima.
Miči, dakle, kontejnere, slaži kućice kojih bi se posramila i „Tri praščića“.
Usput, Strašnik je naselje s 88 kućanstava. Potres 29. 12. 2020. godine čiji je epicentar bio u selu srušio je ili teško onesposobio sve stambene i gospodarske objekte u naselju. Do danas, 4. 11. 2023. godine u naselju Država je obnovila 3 (tri) kuće dok je većina ostalih kuća obnovljena samoobnovom i donatorskim akcijama različitih dobrotvornih udruga.
