Novinar: Antun Petračić
Fotografije: Antun Petračić, Grad Petrinja
Na početku Šetališta Kajetana Knežića, ulazu-izlazu popularne gradske šetnice po lijevom nasipu Petrinjčice iz pravca Gupčeve ulice, Petrinja je dobila novu zgradu istog izgleda svoje Gradske munjare iz prvog desetljeća 20. stoljeća. Od prvog novog dana počelo je i njeno namjensko sadržajno i planirano korištenje.
To pojedinačno zaštićeno kulturno dobro gospodarskog naslijeđa, spomenik industrijske arhitekture i povijesna baština, godinama zapušteno i zanemareno, u samo godinu dana izgradnje s istim vanjskim izgledom i oblikom, od temelja do vraćanja izvornog povijesnog natpisa na krovu, svečano je otvoreno 6. travnja.
Odvezivanjem čvora raskošne, dugačke, fine bijele ukrasne vrpce simbolično su zajedno učinili gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes i Tomislav Petrinec, izaslanik ministrice kulture i medija RH, ravnatelj Uprave za zaštitnu kulturne baštine.
Upravo je to ministarstvo s 1,3 milijun eura financiralo „povratak“ Munjare, za sada prve post potresno obnovljene zgrade javne namjene u Petrinji, novog multimedijalnog centra prikladno oblikovanog unutarnjeg prostora izvrsne akustike i cjelokupno namijenjenog promicanju kulture, umjetnosti, kreativnosti i svih ostalih sličnih djelatnosti.
Toga se Grad Petrinja držao već u uvodnoj svečanosti otvorenja raznolikim umjetničkim sadržajem: izložbom devet akrilika na drvetu velikih dimenzija prof. dr. art, akademskog slikara Davora Žilića, izložbom izdavačkog opusa ogranka Matice hrvatske Petrinje, multimedijskim i interaktivnim sadržajem streaminga, te glazbenim izvedbama, solistice Laure Sučec, Klare Pejaković, trombon, Ivana Bobete, truba, Lovre Komesa, saksofon, Karla Ivančića, klavir i dramskim nastupom Vida Bešlića.
Svoje oduševljenje novim zdanjem iskazali su i službeni uzvanici svečanosti. Gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes usporedila je obnovu Gradske munjare s prkosom Petrinjaca kroz nedaće u povijesti i posebice najnovijom velikom potresnom katastrofom.
Sisačko moslavački župan Ivan Celjak opisao je Munjaru kao „predivno uređenu zgradu koja obogaćuje našu predivnu Petrinju, a nalazi se na izvrsnoj lokaciji uz Petrinjčicu, što znači život“. Tomislav Petrinec je kazao kako je obnova provedena po svim tehničkim i konzervatorskim standardima“, a duhovnu stranu otvorenja s molitvom vodio župnik crkve sv. Bartola u Hrastovici fra Mate Bašić.
Početnu povijest Munjare sadašnjem naraštaju vratio je Domagoj Bernić iz Matice hrvatske, autor izloženih uvećanih reprodukcija starih fotografija i originalnih dokumenata. Njegovo izlaganje objavljujemo u cijelosti.
GRADSKA ELEKTRIČNA CENTRALA ISTOSMJERNE STRUJE OSVJETLILA PETRINJU
„Početkom 20. stoljeća hrvatski gradovi intenzivnije su postavljali temelje kvalitetne infrastrukture kako bi olakšali život građanstvu te unaprijedili obrt i industriju koja je postajala sve bitniji razvojni faktor.
Petrinja je u to vrijeme imala dva velika čovjeka za svoje čelnike. Bitan napredak grada započet je za vrijeme gradonačelnika Aleksandara Winklera, rodom iz Slavonskog Broda. Winkler je bio gradonačelnik od 1905. do 1907. godine, a u vrijeme njegovog vođenja gradom detaljno je uređena oštećena zgrada gradskog poglavarstva s bogatom knjižnicom, potaknuto je izvođenje gradskog vodovoda, kanalizacije, popločavanje gradskih ulica te izgradnja novog društvenog doma i električne rasvjete. Za sve to su bila potrebita velika sredstva te je odlučeno da se posiječe i proda 1400 hrastovih stabala iz gradske šume Kotar.
Winklera nasljeđuje Dragutin pl. Šimončić rodom iz Vučetineca kraj Čakovca, gradonačelničku dužnost je obnašao od 1907. do 1914. godine. U vrijeme njegovog vođenja grada završeni su opsežni radovi na regulaciji Petrinjčice, izgrađeni su gradski vodovod i kanalizacija, uređen je gradski park, uveden je telefon, izgrađena je gradska centrala i otpočela je električna rasvjeta grada. Uspjesi su još veći ako znamo da su baš u tom vremenu Petrinju zadesili potres poznat kao Pokupski drmeš 1909. godine, kao i olujno nevrijeme pijavica s tučom 1913. godine.
1910. godine odlučeno je kako će se izgraditi gradska električna centrala na ugljen i rasvijetliti grad sa 190 električnih žarulja. Izvođenje radova povjereno je poznatoj praškoj tvrtki „Križik. František Křižík bio je vodeći češki izumitelj, poduzetnik i inženjer koji je radi svojih uspjeha nazvan češkim Edisonom jer je izumio lučnu svjetiljku, željeznički signalni uređaj, električni automobil i drugo. Izgradio je više električnih centrala po Austro-Ugarskoj Monarhiji, između ostalog i u Sisku, pa je vjerojatno i to bio razlog zašto je odabrana baš njegova tvrtka.
Uobičajeni naziv za električnu centralu početkom 20. stoljeća bio je „Munjara“ pa se tako i mi danas nalazimo u novoobnovljenoj zgradi svima nama znane kao Munjara. Takav natpis krasio je ovu zgradu koju možete vidjeti i na preslikama starih razglednica. 1912. godine.
Tiskana su i pravila za upravljanje električnom centralom pod nazivom „Štatut za upravu gradske munjare u Petrinji“. Štatut ukupno ima 52 članka, a na pretisku slike možete vidjeti kako Uprava munjare ima 5 članova i gradonačelnika kao predsjednika. U „Štatutu“ su opisane i točke koje se tiču pravila o sastavu struje, izvođenju munjevoda, zaštitni i sigurnosni propisi, pravila za prodaju struje i dr.
Za razliku od munjare u Sisku, koja je bila u koncesiji prvih pet godina, Petrinja je bila vlasnik svoje munjare.
Električnu rasvjetu Petrinja je dobila 8. listopada 1911. godine. U našoj munjari proizvodila se istosmjerna struja. Ova lokacija je odabrana jer je bila potrebna voda koja se mogla crpiti iz Petrinjčice, a pozicija je bila sigurna i od čestih poplava. S vremenom su generator na ugljen zamijenili generatori na mazut, dizel. Daljnjim razvitkom i potrebama grada munjara je bila nedovoljna i prestaje s radom 1948. godine. Munjara se s vremenom zapostavlja i propada.
Ovo je jedna posebna priča u kojoj se ustanova, koja je od svog osnutka bila pod upravom grada, pa preko raznih društveno-političkih mijena i prelaska u vlasništvo elektroprivrede, ponovno vraća Gradu pod upravu gradonačelnice.
Munjara nije obnovljena isključivo kao industrijska baština već kao „Munjara kulture“. Nadajmo da će kao onomad izvor struje, munjara postati ishodište kulture u našoj Petrinji, ali i mjesto iz kojeg će naši mladi umjetnici širiti kulturu u sve dijelove naše domovine, pa i šire“ zaključio je Domagoj Bernić, 6. travnja 2024.
Tijekom svoga postojanja, Munjara na nasipu prošle je i svijetle i tamne trenutke opstojnosti. Nakon prestanka osnovne namjene, korištena je, uz ostalo, kao garaža vozilu tadašnjeg DVD, u dijelu zgrade svoj ured imao ondašnji Crveni križ, pa socijalna služba grada, a godinama potom ostavljena nebrizi, propadanju i nestajanju.
Bilo je i povremenih apela javnosti, poput Matice hrvatske Petrinje s 9 točaka o revitalizaciji pod novim nazivom Munjara kulture da se taj objekt iz registra spomeničke baštine preda na korištenje Gradu Petrinji.
U lipnju 2009. predsjednik MH Davor Salopek HEP-u je pisano objasnio kako je „zgrada nekadašnje Munjare kulturna baština RH upisana u registar spomeničke baštine (čl.1.), sadašnji gruntovni vlasnik zgrade i zemljišta je HEP (čl.2), sadašnji korisnik prostora su štakori i golubovi (čl.3.), zgrada se unatoč obvezi vlasnika prema odredbama Zakona o zaštiti kulturnih dobara odavno ne održava i prepuštena je ubrzanom propadanju (čl.4)…
Grad Petrinja je za gradonačelnika Darinka Dumbovića 2020. godine s HEP-om potpisao ugovor o kupnji-prodaji Munjare za 29.000 eura, a tada je izrađen i projekt Petrinja – grad na Kupi, s planom uređenja, obnove ili novogradnje desetak lokacija, među njima i Munjare.
Sadašnja gradonačelnica Magdalena Komes 2.XII. 2022. potpisala je ugovor s tvrtkom MIPCRO o gradnji iz temelja nove zgrade bruto površine 382 m2, s radovima od jedne godine, dovršenih s proljećem 2024. i sada predane na korištenje.
Već od prvog tjedna novog (starog) ponosa Petrinje, Munjara je otvorena svaki dan od 12 do 20 sati, subotom 8 do 13, a do 20. travnja trajat će izložba veleslika Davora Žilića.
Ovaj novi multimedijalni prostor tako postaje višenamjensko interaktivno i kulturno središta, mjesto za promicanje umjetnosti, kulture i kreativnost kroz umjetničke događaje, predstave, manje koncerte, izložbe, književne večeri, predavanja, tribine, konferencije, edukacije i dr., zamislili su u Gradu Petrinji.
Dodatni sadržaj obogaćivanju Šetališta Kajetana Knežića i prostora ispred zgrade pridonosi i ljetna terasa nad Petrinjčicom s ugostiteljskom ponudom.
Dobro došla naša „nova” Munjara!
Ostvarilo se i obećanje Grada: Srčano gradimo i obnavljamo, od Petrinje nikad ne odustajemo!
