DAN BEZ RUKSAKA
2.5.2024. povodom Svjetskog dana smijeha u Osnovnoj školi Mate Lovraka Petrinja na inicijativu Jasne Anušić, učiteljice engleskog jezika i ravnateljice Ankice Krnjajić Magdić organiziran je Dan bez ruksaka.
Učitelji, učenici i stručni suradnici pozvani su da dođu u školu sa svim potrebnim udžbenicima i priborom za nastavu, ali noseći ih u bilo čemu drugom, nikako u ruksaku ili torbi.
Cilj ove aktivnosti je bilo zabaviti se, nasmijati i veseliti se dolasku u školu.
Pogledajte kako nam je bilo.
Autorica: Jasna Anušić, učiteljica engleskog jezika.
Svjetski dan smijeha
Svjetski dan smijeha je osmislio i utemeljio (1998.) Madan Kataira s namjerom da potakne sve ljude na svijetu da se smiju što češće, a obilježava se dva puta godišnje: 10. siječnja i 2. svibnja.
Svjetskim danom smijeha želi se potaknuti ljude da se što više smiju zbog važnosti očuvanja tjelesnog i mentalnog zdravlja te ima veliku ulogu u međuljudskim odnosima. Stručnjaci naglašavaju kako smijeh ima niz dugoročnih pozitivnih učinaka, a osobito je važno da može povoljno utjecati na imunološki sustav te na povećanje osjećaja osobnog zadovoljstva i poboljšanje raspoloženja.
Ne kaže se uzalud kako je smijeh najbolji lijek, kao i to da je smijeh protuotrov za stres.
No BackPack Day
No BackPack Day projekt je koji je inicirala osmogodišnja djevojčica Mongai Fankam u svojoj školi Blythe Elementary School u Huntersvilleu (Sjeverna Karolina, SAD).
Mongai, koja ima kamerunske korijene, je zajedno sa svojom majkom prvi put posjetila Kamerun već kao trogodišnje dijete i od tada putuje u tu zemlju svake godine. Kako je rasla počela je shvaćati kako djeca iz ruralnih dijelova te zemlje moraju kilometrima hodati do škole, a usto knjige i školske potrepštine nose u rukama ili u običnim najlonskim vrećicama jer nemaju školske torbe. Malena Mongai (tada je imala pet godina) odlučila je da mora nešto napraviti kako bi pomogla djeci u Kamerunu. Zamolila je majku da joj kupi kasicu u koju je stavljala svaki novčić koji bi dobila. Do sljedećeg posjeta Kamerunu uspjela je skupiti 175 $, ali je shvatila da za taj novac može kupiti samo 12 školskih ruksaka. Stoga je odlučila umjesto ruksaka kupiti školske potrepštine kako bi pomogla što većem broju djece.
Želja da pomogne djeci u Africi nije ju napuštala, pa je Mongai tako kao učenica trećeg razreda, nakon još jednog posjeta Kamerunu, odlučila svoju priču podijeliti sa svojim razredom, učiteljima i ravnateljem. Nakon što ju je saslušao, ravnatelj ju je zamolio da svoju priču podijeli sa svima u školi te je ona u pratnji učitelja išla od razreda do razreda pričajući im o djeci u Kamerunu. Rezultat toga je bio da je škola organizirala akciju prikupljanja školskih potrepština i ruksaka za kamerunsku djecu, a Mongai je zamolila sve učenike da jedan dan dođu u školu bez ruksaka noseći svoje knjige i stvari u rukama ili u plastičnim vrećicama kako bi bolje shvatili što to znači nemati u čemu nositi svoje stvari.
Taj prvi No BackPack Day održan je 12. veljače 2012. godine, a projekt je privukao pažnju lokalne TV kuće koja je o tome obavila prilog u vijestima što je zainteresiralo i druge škole u okolici koje su stupile u kontakt s Mongai i Blythe Elementary School. Do kraja školske godine još je osam škola iz Charlotte organiziralo Dan bez ruksaka i u tim akcijama prikupljeno je više od 500 ruksaka napunjenim školskim potrepštinama koji su donirani djeci u Kamerunu.
Od tada se akciji, samo u Charlotteu, pridružilo više od 40 škola te je prikupljeno više od 50.000 ruksaka napunjenih školskim potrepštinama koji su podijeljeni djeci u Angoli, Beninu, Kamerunu, Cape Verdeu, Liberiji, Malawiju, Namibiji, Nigeriji, Sierra Leoneu, Južnoafričkoj republici, Togu, Ugandi, Zambiji, Zimbabweu, ali i Torontu (Kanada) kao i djeci iz Sjeverne Karoline. A, BackPack Day je postao dan kada američki školarci u škole dolaze bez svojih ruksaka, noseći svoje knjige i potrepštine u rukama ili u plastičnim vrećicama s ciljem podizanja svijesti o situaciji milijuna djece širom svijeta koja često moraju kilometrima hodati do škole noseći svoje knjige i stvari u rukama jer im njihovi roditelji nisu u mogućnosti kupiti školski ruksak.
Anything but a backpack day
U međuvremenu se svijetom proširila ideja da učenici jedan dan u školu dolaze noseći stvari u raznim spremnicima umjesto u školskim ruksacima. Cilj akcije najčešće je podizanje svijesti o zaštiti okoliša i smanjenju količine otpada, ali i poticanju kreativnog izražavanja učenika kao i namjeri da se boravak u školi učini zabavnijim.
Naziv ove akcije glasi Anything but a backpack day, a prilikom priređivanja iste utvrđuju se određena pravila poput vrsta spremnika koji su dozvoljeni s ciljem sprječavanja unosa u škole predmeta koji predstavljaju potencijalnu opasnost.
No BackPack Day i Anything but a backpack day nisu nikad bili niti jesu službeni praznici i ne postoji određeni datum kada se trebaju održavati te je organizatorima ostavljeno na volju kada će ih održavati. Ali, No BackPack Day je u međuvremenu postala dobrotvorna organizacija sa sjedištem u Huntersvilleu i za priređivanje istoimene akcije potrebno je obavijestiti njihovu centralu.
Aleksandar Olujić
