Priča o tehnologiji, putovanjima i tajnim školama pilota u Engleskoj.
Moja prošla priča podsjetila me na jedan nesvakidašnji događaj koji je obilježio moj inženjerski život, a o kojem pišem u ovoj priči o tehnologiji, putovanjima i tajnim školama pilota. Ovo se dogodilo prije 24 godine, ali mi nije izbrisano iz sjećanja.
Kad si inženjer koji je certificirao takozvanu Glass cockpit modifikaciju, posao te može odvesti u neočekivane situacije. Moj put me odveo u Hong Kong, gdje me firma Dragun Air pozvala da ih upoznam s novom tehnologijom – ugradnjom displaya u Boeing 747.
Sletio sam ujutro nakon 12 sati leta iz Amsterdama. Već u 10 sati prezentirao sam u njihovom uredu, Dragun House, detaljno objašnjavajući kako sustav radi i koje prednosti donosi. Frustracija je ipak bila neizbježna: nakon 12 sati leta, Prezentacije u 10 sati i istog dana povratak avionom natrag u Amsterdam i tih dodatnih 12 sati leta. Moja menadžerica je mudro (ili sarkastično) primijetila da ne trebam spavati u hotelu u Hong Kongu i tamo gubiti vrijeme jer letim biznis klasom – pa mogu odspavati u avionu. Naravno, spavanje u avionu i prezentacija ujutro ne idu baš najbolje zajedno, ali posao je posao.
Dogovorio sam se s pilotima Dragun Air da sljedeći tjedan idem u Englesku, gdje imaju flight simulator. Tjedan dana kasnije letio sam za Englesku. Ono što nisam očekivao bilo je mjesto gdje se simulator nalazi – 50 km juzno od Londona, u području poznatom po priči o Winnie de Pooh. To je selo koje ne bih znao ni pronaći da me piloti nisu pokupili s londonskog aerodroma Gatwick I tamo dovezli.
Izvana zgrada izgleda kao obična farma, ničim ne odaje da se unutra treniraju piloti. No čim uđeš, sve je potpuno drugačije – sofisticirani simulator i profesionalni piloti koji provjeravaju svaki detalj leta.
Moj zadatak bio je ispitati mogućnost modifikacije simulatora, da se i u njega ugradi novi set displaya umjesto klasičnih instrumenata. Bio je to izazov: tehnologija mora raditi besprijekorno, a svaka pogreška u simulatoru mogla bi biti presudna za trening stvarnih pilota.
Neizbježne su bile i humorne situacije: piloti su me gledali kao da sam “inženjer iz budućnosti” kada sam počeo objašnjavati kako ćemo zamijeniti sve instrumente u pilotskoj kabini, dok su lokalni tehničari pokušavali držati ravnotežu između svojih uobičajenih rutina i mojih ideja. Nakon tog pravog biznisa otišli smo u obližnje selo Hartfield na ručak, gdje je sve bilo u znaku Winnie de Pooh. Seljani su ponosni na svog slavnog pisca, koji je upravo u ovom selu osmislio lik Winnieja de Pooh i stavio Hartfield na kartu svijeta.
Ta dva poslovna putovanja – ubrzani Hong Kong i tajna engleska farma – ostavila su mi snažan dojam. Susreti s ljudima iz Dragun Air-a pokazali su koliko je kombinacija tehnologije, komunikacije i brzih odluka važna u modernoj avijaciji. Za inženjera, to su trenuci kada shvatiš da posao nije samo o alatima i kodu, već i o ljudima, improvizaciji i povjerenju koje gradiš na terenu.
By Marijan Jozić
