Autor: Marijan Jozić
Prije desetak dana (22. ožujka 2026.) dogodila se ozbiljna avionska nesreća na aerodromu LaGuardia kod New Yorka. LaGuardia je jedan od nekoliko aerodroma u tom području, dok je najpoznatiji svakako JFK (John F. Kennedy).
Evo slijeda događaja:
Avion tipa 737 MAX kompanije United dva je puta pokušao poletjeti, ali se oba puta vratio s piste jer su posada i putnici osjetili miris dima i paljevine. Zbog problema avion nije mogao odmah pristati na gate kako bi se putnici evakuirali, pa je ostao čekati slobodno mjesto.
U međuvremenu, kontrola leta pozvala je vatrogasce da dođu do aviona i ispitaju situaciju. Budući da se vatrogasna postaja nalazila na drugom kraju aerodroma, kolona vatrogasnih vozila krenula je prema problematičnom zrakoplovu.
Vatrogasci su se zaustavili uz rub aktivne poletno-sletne staze i zatražili dozvolu od tornja da je prijeđu.
U isto vrijeme, avion kompanije Air Canada Jazz dolazio je iz Montreala i bio je u fazi slijetanja upravo na tu pistu. Sve se odvijalo oko 23 sata, uz kišu i smanjenu vidljivost zbog magle.
I tada dolazimo do onoga što nitko nije želio.
Kontrolor je na jednom komunikacijskom kanalu dao dozvolu za slijetanje avionu, dok je na drugom kanalu odobrio vatrogascima prelazak piste. Kada je shvatio što se događa, pokušao je zaustaviti vatrogasce, ali bilo je prekasno.
Vatrogasno vozilo već se nalazilo na sredini piste, a avion je bio na zemlji i kretao se brzinom većom od 150 km/h. Došlo je do izravnog sudara.
Dva pilota su poginula, a nekoliko putnika je ozlijeđeno. Jedna stjuardesa, vezana u sjedalu, izbačena je iz aviona i odletjela gotovo 100 metara. Zadobila je teške ozljede, uključujući višestruke prijelome obje noge. Ozlijeđena su i dva vatrogasca.
Avion i vatrogasno vozilo su uništeni, a pravo je čudo da nitko od putnika nije poginuo.
Istraga je u tijeku. Uzrok ove nesreće gotovo će sigurno biti ljudski faktor – kao i u većini sličnih slučajeva.
Kad se rupe poklope
U avijaciji postoji koncept poznat kao „model švicarskog sira“. Svaka „kriška sira“ predstavlja jednu zaštitnu barijeru koja bi trebala spriječiti nesreću. No ponekad se rupe u tim barijerama poravnaju i problem prođe kroz sve slojeve – tada dolazi do katastrofe.
U ovom slučaju vidimo niz takvih propusta:
- bila su samo dva kontrolora leta, uz velik promet
- jedan avion bio je u kvaru i čekao je mjesto za iskrcaj putnika
- vidljivost je bila loša
- kontrolori nisu imali potpun uvid u situaciju
- dolazeći avion nije vidio vatrogasce na pisti
- komunikacija između tornja, vatrogasaca i posade nije bila usklađena
- vatrogasno vozilo nije imalo transponder, pa ga kontrolor nije vidio na radaru
- vatrogasci nisu imali vizualni kontakt s avionom
Sve će to biti detaljno analizirano u narednim mjesecima, nakon čega će uslijediti korektivne mjere kako bi se spriječilo ponavljanje ovakve nesreće.
Za kraj, još jedna zanimljivost.
Na isti datum, prije točno 34 godine (22. ožujka 1992.), na istom aerodromu dogodila se još jedna nesreća. Avion Fokker 28 kompanije US Air, sa 51 osobom na letu, nije uspio poletjeti i srušio se u more. Poginulo je 27 putnika. Toga dana vladali su zimski uvjeti – krila su se zaledila, a pilot je izgubio kontrolu nad zrakoplovom.
Na gornjoj slici vidi se ostatak Fokkera 28 iz 1992., a na donjoj avion Air Canada iz 2026.
