Po najnovijim podacima IMF-a, od 183 analizirane države, Hrvatska i susjedna Srbija su u TOP 10 najgorih po izgubljenom stanovništvu u periodu od 2000. do 2025., mada smo, po mojim izračunima i “nabrijanoj” statistici, bliže TOP 5 najgorih.
Ovo vam samo pokazuje kako u četvrt stoljeća, kada prepustite vladavinu lokalnim šerifima, nepotizmu i korupciji, doslovno dvije nacije mogu nestati s lica zemlje.
Ali zanimljivo je da je ovo postala totalna NE-TEMA u našem društvu, otkad sam ja i još par ljudi prestao pričati o njoj. Ali budimo realni — ni mediji ne žele da se o tome priča, jer, kako čujemo iz izvora bliskih Vladi, ne žele se stvarati “negativne atmosfere” da ne bi još više ljudi otišlo. Jer onda je to doslovno raspad sustava.
Kao da narod ne vidi da su kuće i ulice prazne, a svakih par mjeseci dolaze novi radnici iz Azije.
Zato se stalno guraju teme svjetskog karaktera — Ukrajina, Iran itd., dok se s druge strane prikazuje situacija u Njemačkoj i drugim državama kao katastrofalna, kao da se ljudi masovno vraćaju. To dosta portala radi — prikazuje nerealne situacije vani, a bajne kod kuće.
Neugodno sam iznenađen kad ponekad otvorim vijesti. Kao da u Hrvatskoj cvjeta cvijeće.
Prema DZS-u: “Prosječna starost ukupnog stanovništva Republike Hrvatske iznosila je 44,4 godine, što je svrstava među najstarije nacije Europe.”
A ne mogu reći da se nije pričalo. Govorim o tome od 2015. i pokazujem istraživanja — više od 10 godina. Nisam bio jedini — bilo je još ljudi: prof. Akrap, Strmota, a u novije vrijeme i Tado Jurić. Ali to su bili sporadični intervjui koji su se namjerno gurali ispod radara, jer politika nije htjela da se o tome priča — niti je imala rješenja. SDP, HDZ i sateliti — sve isto.
Kad sam to vidio, mlad, naivan i s dobrim namjerama, potrošio sam godinu dana života u predsjedničkoj kampanji, te napustio karijeru sa Princetona i upozoravao: demografski kolaps, demografski kolaps — i nudio rješenja. Intencija nije bila osvojiti izbore, već iskoristiti kampanju kao zvučnik da se upozori građane Hrvatske.
Nije bilo rezultata.
Još neko vrijeme sam pričao nakon toga, a onda sam i odustao — jer ne vrijedi budalama pričati. Bilo je ljudi koji su shvaćali, ali nažalost u manjini.
Danas svi imamo demografski kolaps — Hrvatska, Srbija, BiH. A čime se mi bavimo? Ustašama, partizanima, četnicima, “gdje si bio ’91.”, Thompsonom… Takve teme nam pune svakodnevicu.
Zašto? Jer nemamo rješenja za postojeću situaciju i čekamo da nam netko drugi riješi problem.
A realno nemamo ni ljude, kad su nam ministri s diplomama s benzinske.
Uništili smo sustav vrijednosti u društvu i ovo je rezultat toga.
Rješenja? Nažalost, nema dobrih opcija.
✅Prvi scenarij: vratiti dio od pola milijuna građana srednje dobi s njihovom djecom iz Njemačke. Pola milijuna nas je ovdje. Tko bi se htio vratiti?
✅Drugi scenarij: zamjena stanovništva. I to se upravo događa.
Znači, nije mi valjao moj brat, rođak, kum, prijatelj koji je odrastao sa mnom u zavičaju — nisam se borio za njega — ali sad ću se boriti za nekoga s Himalaje, s kim se ne znam ni sporazumjeti.
No, to je nažalost realnost.
U Hrvatskoj imamo 3 milijuna Facebook ratnika — svi su pametni i sve znaju, tako da od tipkanja nitko ni ne stigne sudjelovati u stvarnom životu.
Što će biti u budućnosti?
Osim ako umirovljenici ne počnu rađati djecu ili ne dobijemo još pola milijuna stranaca…
Ne bu dobro…
Dejan Kovač
