Autor: Marijan Jozić
Baš danas sam slučajno naletio na sliku vulkana Diamond Head i odmah me vratila u jednu staru priču.
Kad sam se oženio svojom golubicom, nismo odmah otišli na bračno putovanje. To smo odradili tek par godina kasnije, davne 1985. godine. Odlučili smo – idemo na Havaje, da vidimo je li to stvarno tako fantastično kako svi pričaju. Put nije bio kratak. Prvo let od Amsterdam do Chicago – osam sati u Boeing 747. Onda još osam sati do Honolulu na otoku Oahu. Danas kad razmislim – nevjerovatno koliko smo bili hrabri. Otišli smo u Ameriku bez kreditne kartice i bez mobilnog telefona. Dobro, mobilni tada nisu ni postojali, ali svejedno – avantura je bila prava.
Prvih nekoliko dana samo smo lutali pješice. Honolulu je stvarno lijep grad. Tu je poznata plaža Waikiki Beach, ima muzeja, tu je i Pearl Harbor, a i bezbroj turističkih tržnica. Lagano smo sve to obilazili, bez žurbe. Nakon par dana odlučili smo iznajmiti auto i obići otok. Glavna atrakcija – naravno – Diamond Head. Vulkan koji se vidi iz gotovo svakog dijela grada.
Krenemo mi prema tamo. U krater se ulazi autom kroz tunel – nije dug, ali moraš upaliti svjetla. Tako i napravim. Uđemo, parkiramo i – po onoj staroj: kud svi, tud i mi. Sa parkinga vodi vijugava staza do ruba kratera. Ima tu fino hodanja, ali ništa strašno. Na kraju kroz betonirani tunel dođeš do bunkera, pa kroz otvor izađeš na platformu.
A pogled – spektakl.
Tihi ocean, valovi, Waikiki Beach, cijeli Honolulu i Pearl Harbor. Razglednica uživo.
Okrenem se ja da vidim unutrašnjost kratera i da lociram naš auto… kad ono – stoji, a svjetla gore.
I tada mi sine.
Upalio sam svjetla u tunelu… i zaboravio ih ugasiti.
Auto već sat I pol vremena troši akumulator, a trošit će još toliko dok se vratimo.
Šta sad?
Ništa. Slikamo se mi, jer šta drugo, i krenemo nazad.
Naravno – auto ne pali. Automat, ne možeš ga ni pogurati.
Moja golubica me tješi – kaže, dešava se svakome. Samo da drugi put malo pripazim 😄
Mobitela nema, ali ima – telefonska govornica. Nazovem Avis i objasnim situaciju. Kažu – stiže pomoć. I stvarno – dolazi neki Havajanac sa start kablovima. Upali naš auto i onda kaže nešto što danas zvuči nestvarno:
On će našim autom nazad u Avis, a mi da uzmemo njegov i nastavimo dalje.
Hvala lijepo – i doviđenja!
Kriza riješena. Dobili drugi auto, pun rezervoar benzina i nastavili godišnji kao da ništa nije bilo.
Eto, to je bila naša havajska avantura.
