Najava Donalda Trumpa o “čišćenju” središta Washingtona D.C. izazvala je lavinu komentara i polarizirane reakcije: jedni je vide kao nužan korak za sigurnost i javni red, dok je drugi smatraju prijetnjom ljudskim pravima i pojednostavljenjem složenih društvenih problema.
U medijima se ponavlja poznati obrazac: nizozemski i dio američkih medija, oslanjajući se na argumente demokratskih krugova, naglašavaju pad kriminala u odnosu na rekordne razine iz prošlih godina. No, pad nakon pandemijskog vrhunca ne znači da su problemi nestali. S druge strane, konzervativni izvori ističu svakodnevne prizore beskućništva i nesigurnosti u blizini ključnih državnih institucija.
Područje oko Bijele kuće ima snažnu simboliku – politički epicentar i izlog države. Ipak, neposredno iza ograda nalaze se šatori na trgu McPherson 450 metara od Bijele kuće. Beskućnici spavaju na pločnicima i sve veća nesigurnost, što narušava doživljaj grada kod stanovnika i posjetitelja. Ja sam na tom trgu (McPherson) imao ured u vrijeme Bidena pa sam tamo radio kad sam bio u Americi. Zato me je ta situacija sa prosjacima i beskućnicima šokirala. Moj hotel je bio 400 metara sjevernije pa sam po mraku znao ići tom ulicom. Tamo su me stalno presretali prosjaci i klošari i tražili su da im dam koji dolar. Da se razumijemo, takvih prosjaka ima i u Zagrebu između Trga bana J. Jelačića i Tesline ulice. Osobna iskustva ljudi koji tu rade govore o nelagodnim večernjim šetnjama i padu međunarodnog ugleda grada.
Zabrinjava ravnodušnost dijela lokalnog stanovništva i vlasti; problem beskućništva postao je “normaliziran”. Taj trend nije ograničen na Washington – prisutan je i u drugim američkim gradovima, poput Baltimorea i San Francisca. Kolege koje žive između Washingtona i Baltimorea su mi govorili da se više ne usude ići u Baltimore jer je jako opasno. Izgleda mi da nije nerazumno tražiti da centar glavnog grada a i drugih gradova bude siguran i pristupačan. Pitanje “čišćenja” Washingtona nije samo političko, već duboko ljudsko. Trump će napraviti reda tako da sve te tipove pokupi i nekuda odveze. Međutim nitko se ne pita što je razlog da su oni došli u takvu situaciju. Naslovnu fotografiju sam uslikao jedno dopodne u Washingtonu kad sam išao u restaurant preko puta Bijele kuće. Na tih 200 metara od mog ureda o restorana bilo je barem 7 takvih tipova koji jednostavno spavaju na pločniku a ljudi oko njih prolaze. I baš ih briga. Eto i to je ta slavna Amerika.
By Marijan Jozić
