Autor: Marijan Jozić
Kolinda je bila na Antartici, pa sam se malo zabrinuo za bivšu predsjednicu. Sredinom osamdesetih godina bila je velika panika jer se oko južnog pola pojavila rupa u ozonskom sloju. Ozon je plin koji se nalazi u višim slojevima Zemljine atmosfere, između 15 i 45 kilometara visine, i djeluje kao nevidljivi štit – zaustavlja štetne UV zrake koje dolaze sa Sunca i štiti nas, ljude, životinje i biljke. Sve se nadam da će Koli ipak dobro proci u toj avanturi na Antartici.
Problem je ozonske rupe nastao zbog plina koji se zove klorofluorougljik, poznat i kao CFK ili CFC. Taj plin je dugo bio “heroji” industrije jer je savršeno hladio frižidere i klima uređaje. No, kad su se popeli u stratosferu, sunčeva UV svjetlost ih je razbila, oslobađajući klor koji uništava molekule ozona. Možete zamisliti ozonski sloj kao nevidljivi kišobran: rupa u njemu znači da opasne UV zrake mogu prolaziti i stvarati opekline, oštećenja očiju, pa čak i povećati rizik od raka kože.
Znanstveni trik: da shvatimo koliko je rupa u ozonu velika, zamislimo ovo: 1990-ih godina rupa je bila toliko ogromna da bi preko nje stala cijela Europa – više od 10 milijuna kvadratnih kilometara! Kao da je netko od Antarktike napravio ogroman “prozor” kroz koji Sunce može izravno sijati na nas. Rupa smanjila za oko 30% do 2006. godine, što je sjajan znak, ali još uvijek vrijedi biti oprezan.
Dobre vijesti su da su CFK plinovi danas zabranjeni, zahvaljujući Montrealskom protokolu iz 1987. godine i međunarodnoj suradnji. Rupa u ozonu iznad Antarktike se postupno smanjuje, iako klimatske promjene još uvijek mogu utjecati na njezin oporavak. Stručnjaci procjenjuju da bi do sredine 21. stoljeća ozonski sloj mogao skoro potpuno biti obnovljen, pod uvjetom da i dalje pazimo na emisije štetnih plinova.
Srećom, Kolinda je bila relativno sigurna na rubu Antarktike, daleko od samog Južnog pola I na rubu ozonske rupe. Kažu da je tamo potrebno nositi sunčane naočale čak i kada je oblačno, jer UV-B zrake mogu prolaziti kroz ozonsku rupu. Kolinda je na slikama uglavnom s naočalama, pa su joj oči bile dobro zaštićene. Onih 2 minute kad je skočila u more ćemo joj oprostiti – zima je ipak bila tu, pa joj je koža bila prekrivena i zaštićena od štetnog UV zračenja. Eto sreća da se nije bacila u more u bikiniju – iako bi dobili lijepu fotografiju, izložila bi se UV-B zrakama koje su štetne. Ipak je važno da je Koli sada na sigurnom.
Dobar dio oporavka ozonskog sloja možemo zahvaliti međunarodnoj suradnji i pravilnoj regulaciji štetnih plinova. Ipak, da je mene pitala, i da me je nazvala, savjetovao bih Koli da možda još dvije godine pričeka s putovanjem na Antarktiku da se rupa još više smanji. Međutim, izgleda da će sve biti u redu i da će se Koli uskoro pojaviti na zimskim olimpijskim igrama u punom sjaju. Živi bili pa vidjeli.
