Autor: Marijan Jozić
Znate li onaj vic? Sjede Bosanac i jedna plavuša u vlaku. Ona izvadi iz torbice parfem i sva se poprskala tim parfemom. Bosanac je upita: „Šta je to?“
A ona će njemu: „To je Crna mačka, made in Njemačka.“
Malo kasnije Bosanac prdne pa joj kaže: „To je grah prebranac, made in Bosanac.“
Upravo to se zadnje vrijeme događa u Nizozemskoj, ali ne sa crnom mačkom i grahom. Ovdje smo preplavljeni ponudama za promjenu prozora i vrata. Svuda su drveni prozori s dvostrukim staklima. Sad, odjednom, postala je moda da se drveni prozori izbacuju i ugrađuju plastični prozori i vrata s trostrukim staklima.
Sve je to postala moda da bi se štedjela energija. Trostruko staklo je bolja izolacija nego dvostruko, a država čak plaća 120 eura po kvadratnom metru staklene površine ako je veća od 3 kvadratna metra. Sve je to smisljeno da bi se prodavali plastični prozori: made in Njemačka. Važno je da se lova okreće.
Ako te ne dave s tim plastičnim prozorima, onda te dave s kućnim baterijama. Skoro svi su već postavili solarne panele. Ja ih imam već 10 godina i trljam ruke od zadovoljstva jer još uvijek imam ono Iskrino brojilo za struju – baš tako, brojilo marke Iskra, napravljeno u Sloveniji.
Nisam ga htio mijenjati jer, ako imam viška struje, Iskrino brojilo se okreće u suprotnom smjeru pa vraćam struju u mrežu. Meni je to bilo super jer sam plaćao 0,4 eura po kWh kad kupujem struju, a isto toliko mi se vraćalo ako se brojilo okretalo u protivnom smjeru.
Svi oni koji su promijenili brojilo (jer je bilo gratis) su propali jer kupuju struju za 0,4 eura po kWh, a prodaju za 0,06 eura. Meni su se smijali što nisam uzeo gratis brojilo, misleći da bi kasnije bilo skuplje, međutim, pokajali su se jer su gubili lovu – to pametno brojilo sve registrira.
Međutim, mojoj sreći dolazi kraj jer su ovi majmuni u holandskoj vladi promijenili zakon, pa nas od 1. siječnja 2027. prisiljavaju da promijenimo Iskrino brojilo i ugradimo (gratis) novo brojilo.
Upravo zbog toga razmišljam da kupim bateriju (made in Njemačka) pa da s viškom struje punim bateriju, a onda kad moja golubica odluči uključiti vešmašinu, peremo veš vlastitom strujom.
Svakih par mjeseci izmislе nešto novo pa te preplave reklamama. To je jedan od razloga zašto ne gledamo TV već skoro dvije godine. Međutim, Facebook, Instagram i YouTube su novi mediji koji samo udaraju reklame. Od toga se više ne može pobjeći.
Prije 40 godina sam pročitao knjigu Frederika Pola: Reklamokratija. Ta knjiga opisuje društvo koje je podređeno reklamama. Povlašćene manjine manipulišu masama potrošača, kreiraju njihove potrebe s namjerom da ih doživotno vežu za određene proizvode (makar to značilo i stvaranje fizičke potrebe za proizvodima „obogaćenim“ određenim sastojcima koji izazivaju zavisnost). Najveća umjetnost reklamoautora iz te knjige jeste da uvjeri čovjeka u nešto, a da on nije svjestan da je uvjeren.
Malo po malo dolazimo u to doba. Zamislite, taj autor je napisao tu naučnofantastičnu knjigu prije 50 godina. Sve to sada postaje stvarnost. I šta da kažem nego: pojedite si grah prebranac i sve će biti dobro.
