Autor: Marijan Jozić
Moja prva totalna pomrčina Sunca bila je davne 1961. godine, točnije 15. veljače. Imao sam samo pet godina i jedino čega se sjećam jest da sam bio bolestan. Tata me zamotao u deku, iznio u dvorište koje je odjednom bilo u mraku i zajedno smo kroz zadimljeno staklo gledali kako se Sunce ponovno pojavljuje iza Mjeseca.
Nakon toga sjećam se pomrčine 1999. godine. Upravo zbog nje otišao sam na Blatno jezero, jer se iz Hrvatske nije vidjela totalna pomrčina, nego oko 98 posto. I tada sam, čini se, postao lovac na pomrčine.
Za sljedeću sam morao putovati sve do Atlante u Americi. Bilo je to 21. kolovoza 2017. godine. Ta mi se pomrčina, iskreno, malo zamjerila. Oblaci su stigli pola sata prije totaliteta i otišli pola sata nakon njega. Ali čak se i kroz oblake osjetila ona posebna atmosfera totalne pomrčine Sunca: nekoliko minuta mraka, neobična tišina, a onda ponovno buka i život.
Sljedeću sam doživio u Kanadi, negdje između Toronta i Niagare. Ovaj put sve je bilo savršeno — kristalno čisto nebo i jedan od onih prizora koje čovjek pamti cijeli život. Pomrčina se dogodila 8. travnja 2024. godine, a posebno mi je ostala u sjećanju zato što sam tamo susreo svog školskog pajdaša Tedija, kojeg nisam vidio punih 30 godina.

I napokon — sutrašnja pomrčina.
Ona je malo nezgodna. Može se vidjeti s Islanda, ali tamo mi se nije išlo jer su cijene hotela podigli na 400–800 eura za noć. Druga opcija je Španjolska, ali tamo je problem što pomrčina počinje oko 20:30. Sunce je već nisko na zapadnom horizontu i ulazi se u sumrak, pa šansa za pravi doživljaj nije baš velika.
Ali, kažu, hrabrima sreća pomaže.
Zato sam odlučio spojiti svoj službeni put s lovom na pomrčinu. Sutra popodne letim iz Amsterdama za Chicago. Ako budem imao malo sreće, negdje na polovici Atlantika kroz prozor aviona mogao bih ugledati pomrčinu Sunca.
A nadam se da ću uspjeti napraviti i selfie s Mjesecom i Suncem. 😎🌑☀️
Uskoro vam se javljam s detaljnim raportom.
Za sada vas samo molim da mi držite fige da se uspijem sresti s hladovinom koju će prouzročiti Mjesec.
Valjda će moj Boeing 787 uspjeti pogoditi tu mjesečevu sjenu, široku oko 250 kilometara. Ako je promaši… to neće biti moja krivica. Bit će pilotova.



