U utorak, 01. rujna 2026. godine u 19,30, u galerijskom prostoru Državnog arhiva u Sisku bit će otvorena izložba keramike NOVA ANTIKA, umjetnice Ive Bōhm.
Nova Antika Ive Böhm, koja je ove godine bila izložena u Arheološkom muzeju u Zagrebu, polazi od osobnog i povijesnog nasljeđa: zbirke antičkih predmeta Mateja Pavletića, njezinog djeda, danas pohranjene u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Polazišna točka izložbe je mali lakrimatorij, antička posuda za suze, simbol boli i gubitka.
Djela otvaraju dijalog između antičkog svijeta i suvremene civilizacije kroz temu raspada vrijednosti i erozije humanosti, procese koji ponovno postaju zastrašujuće prepoznatljivi. Destrukcija postaje odlučujući konceptualni element rada.
Nova antika predstavljena je fragmentacijama vaza u glini do granica stabilnosti, muralima i keramičkim skulpturama mitoloških figura. Današnjicu koja mahnito proizvodi ruševine utjelovljuje instalacija vojne baze nalik nalazištu.
Osobnu dimenziju projekta čine keramički radovi inspirirani sjećanjem na djetinjstvo s djedom.
Veći dio izložbe koja je tijekom proteklih mjesec i pol, pod gornjim naslovom, bila izložena u Arheološkom muzeju u Zagrebu, dolazi u Državni arhiv u Sisku.
Izložba će se moći pogledati u Državnom arhivu u Sisku sve do kraja rujna.
Iva Böhm (Zagreb, 1955.) članica je Hrvatskog društva samostalnih umjetnika (HZSU), Hrvatskog dizajnerskog društva (HDD) i ULUPUH-a. Diplomirala je francuski jezik i komparativnu književnost te se dodatno usavršavala u području produkt dizajna na École nationale supérieure des Arts Décoratifs (EnsAD) u Parizu pod mentorstvom Jean-Claudea Maugirarda.
Stekla je magisterij Europskih studija na Sveučilištu Panthéon-Assas u Parizu, a svoje obrazovanje nastavila je na postdiplomskom studiju na Sveučilištu Penn State u State Collegeu, SAD. Kao stipendistica programa Hubert Humphrey specijalizirala se za umjetničku terapiju, s posebnim naglaskom na rad sa žrtvama nasilja. Dodatno obrazovanje iz umjetnosti kao terapije završila je na Institutu za agresivno ponašanje u Eugeneu, Oregon.
Njezin rad s glinom, prisutan kroz različite aspekte profesionalnog djelovanja, ima višestruke vrijednosti — umjetničke i terapeutske. Böhm glinu promatra kao materijal s iznimnim svojstvima: ono ne osjeća bol, zacjeljuje nakon prekida, mijenja se i ponovno rađa čak i nakon intenzivnog djelovanja, otvrdnjava nakon izlaganja vatri i uvijek pruža nova iznenađenja.
Pristup oblikovanju gline temelji joj se na spontanosti i intuitivnosti, često izvan zadanih skica i okvira. Taj proces uključuje nesvjesne elemente, omogućujući rezultatima da se oblikuju mimo očekivanih pravila i predodžbi.
