14. i 15. rujna ZKM postaje mjesto susreta kazališta i suvremenog cirkusa. I to ne bilo kakvog: GHETTO svoju svjetsku premijeru ima upravo u Zagrebu.
Ako vam suvremeni cirkus nije sasvim poznat, zaboravite šator i klasične cirkuske točke. Ovdje je tijelo sredstvo pripovijedanja, a akrobatika, pokret i fizički rizik dio autorskog jezika.
GHETTO Marcela Nunesa spaja fakirizam, klaunsku umjetnost, ples i performans. Na monumentalnom tepihu od drobljenog stakla nastaje sirov i hipnotičan svijet između užitka i patnje, pada i ponovnog ustajanja.
GHETTO prikazuje ovisnost kao tihu zmiju koja zarobljava svoj lik u paklenom krugu gdje se svaki trenutak užitka pretvara u očaj. Kroz putovanje lika zarobljenog u iluzijama, predstava propituje naše granice: što nas tjera da idemo dalje, čak i kada znamo da nas to može uništiti? Ovisnost je ovdje istovremeno obećanje slobode i nijema zamka, ogledalo intimnih i društvenih rana našeg vremena. No GHETTO nije samo priča o padu. To je i priča o otpornosti, o ljudskoj povezanosti, o tračku nade koji se rađa usred razaranja. Senzorna dramaturgija – svjetlo, staklo, vibracija, tijelo – vodi gledatelja kroz emocionalni vrtlog koji ne ostavlja ravnodušnim.
Između suvremenog freak showa, sirove poezije i ekstremnog tjelesnog angažmana, GHETTO nudi rijetko iskustvo: uranjanje u ono što nas čini ljudima – u svim našim proturječjima, bolnim i uzvišenim.
Izvedbe predstave „GHETTO“ u Zagrebačkom kazalištu mladih rezultat su suradnje kazališta i organizacija Cirkorama (Zagreb) i ROOM 100 (Split).
Gostovanje je podržano od strane platforme circusnext, koju sufinancira program Kreativna Europa Europske unije, Grada Zagreba – gradskog ureda za kulturu i civilno društvo, Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Francuskog instituta u Hrvatskoj (Institut français de Croatie) i Zaklade Kultura nova.
Bio – Marcelo Nunes / Cie Dissociée
Cie Dissociée osnovana je 2023. godine kao produkcijska kuća Marcela Nunesa, autora i umjetnika čiji je umjetnički put ukorijenjen u neprestanoj potrazi za novim, pod utjecajem njegovih iskustava u Brazilu i Europi. Njegova se praksa usredotočuje na tri tehnike: trapez, klaunstvo i fakirstvo, istražujući divlju prirodu ljudskosti.
Od svoje prve predstave Pacemaker, svoju viziju svijeta izražava vlastitim umjetničkim jezikom. Promatrajući tijelo kao komunikacijsko sredstvo, uranja u okrutnost i ljepotu ljudskog postojanja. Na pozornici uključuje publiku u autentičan dijalog, otkrivajući često skrivenu ljudskost. Svojim kreacijama nastoji poticati politički odjek između umjetnika i publike.
