Autor: Marijan Jozić
Sljedeći tjedan letim u Houston.
Let traje deset sati, a tamo ostajem pet dana. I ne, ne idem u Houston zbog svemirskih letova, NASA-e ili Mission Controla. Iako bi i to bilo zanimljivo.
Idem zbog – brodova.
U Houstonu se održava veliki sajam pomorstva, nešto slično sajmu na kojem sam bio ovog proljeća u Rotterdamu, samo što se sada sve ponavlja za američko tržište.
Zadnje tri godine dosta sam se družio s moreplovcima, tako da mi je taj svijet već prilično poznat. Ali Houston je ipak nešto posebno.
Houston je u Texasu.
A u Texasu su kauboji.
Zato sam odlučio da se za put moram pripremiti na pravi način. U kofer ide moj kaubojski šešir, kaubojske čizme, kaubojski opasač za traperice i, naravno, bolo-tie.
Za one koji ne znaju – bolo-tie je kaubojska kravata.
Mi Hrvati imamo svoju kravatu koju smo praktički poslali u cijeli svijet. Ali kauboji imaju svoju verziju. Moja bolo-kravata nalazi se na fotografiji uz naslov. Ako ste gledali kaubojske filmove, sigurno ste je već vidjeli.
Jedino što neću ponijeti je ono što su kauboji nekada smatrali obaveznim dijelom opreme.
Colt 45.
Ja sam ipak miroljubiv čovjek.
U Texasu, Arizoni i još nekim američkim državama dopušteno je nositi oružje tako da bude vidljivo. Iako sam proputovao dosta američkih država, nikada nisam vidio čovjeka kako normalno hoda ulicom s pištoljem za pojasom, kao u vesternu.
Ali jednom sam imao priliku upoznati pravog kauboja.
Bilo je to u Arizoni. Prijavio sam se za šetnju pustinjom između kaktusa i jednog dana je po nas u hotel došao čovjek koji se zvao Bronco Billy.
Ime mu je već zvučalo dovoljno kaubojski.
Jedini problem bio je što nije došao na konju.
Došao je Fordom Bronco.
Ali zato je izgledao baš kao kauboj iz filma. Imao je kaubojsku odjeću i revolver.
Kasnije smo njegovim revolverom, usred pustinje između kaktusa, pucali u prazne konzerve od piva.
Dakle, kaubojsku školu sam već jednom prošao.
Ali Houston će biti nešto sasvim drugo.
Tamo ne idem pucati u konzerve, nego razgovarati o brodovima.
Glavna tema bit će projekt preuređenja broda koji danas plovi na dizel-gorivo tako da ubuduće može koristiti propan.
Koliko nam je poznato, nešto takvo u brodarstvu još nije napravljeno, pa je projekt prilično zanimljiv.
A za Amerikance je dodatno zanimljiv zato što proizvode ogromne količine propana, ali oko 80 posto proizvodnje izvoze. Istovremeno je dizel relativno skup, pa bi korištenje propana moglo imati vrlo konkretnu ekonomsku računicu.
Dakle, dok će jedni u Houstonu pričati o kaubojima, rančevima i konjima, ja ću pričati o brodovima, dizelu i propanu.
A možda se sve to ipak može spojiti.
Kaubojski šešir imam.
Kaubojske čizme također.
Bolo-kravata je spremna.
Colt 45 ostaje kod kuće.
Kada se vratim iz Houstona, javit ću vam kako je bilo i pokazati fotografiju da vidite kako izgledam u svojoj kaubojskoj „monduri“.
Jedno je sigurno.
Na konferenciji neću biti jedini s kaubojskim šeširom.
