Autor: Aleksandar Olujić
Odmah na početku Kranjčevićeve ulice u Sisku, praktično preko puta popularne „Tri jagode“, nalazila se duža katnica u čijem je prizemlju nekoć bila smještena trgovina „Kemoboja“. Bijaše to ružna stara kuća čijoj „ljepoti“ je pridonosio mračni „haustor“ kroz koji je (ako me sjećanje dobro služi) nekad davno valjalo proći da bi se došlo do radionice i trgovine akumulatora.
Nekoć je kuća pripadala bogatoj židovskoj obitelji Mayer, industrijalcima koji su, naročito između dva svjetska rata, osnovali cijeli niz poduzeća, između ostalih Tvornicu limenih bačava, aluminijskog posuđa i ambalaže Lim; Tvornicu svijeća i kemijskih proizvoda Iskra, koja će nakon II. svj. rata postati Ina Maziva; Kemijsku industriju Iskra u Zelini; bili su suvlasnici tvrtke Isis iz koje će nastati Pliva… Osim toga, obitelj Mayer je sagradila prva postrojenja za preradu nafte u Sisku i osnivač je sisačke Rafinerije. Ova nekoć bogata i utjecajna obitelj (koja će prezime Mayer zamijeniti onim Marić) teško je stradala za vrijeme II. svjetskog rata kada je ubijeno više članova obitelji te im je oduzeta imovina. Potomci/nasljednici su početkom ’90. tražili povrat imovine, ali ga izuzev dijela ove derutne kuće u Sisku, do sada nisu dobili.
Zasigurno vam je upalo u oko kako je sve ovo napisano u prošlom vremenu. To je stoga jer kuće obitelji Mayer više nema. Srušena je do temelja i na njenom mjestu zjapi još jedna rupa u vizuri grada.
Vijest i fotografije o rušenju ove zgrade brzo su se proširile društvenim mrežama, a komentari na rušenje su (kao i uvijek) šaroliki. Mnogi su rušenje zgrade dočekali s olakšanjem i odobravanjem. Nije ni čudo, zbog stanja u kojem se nalazila ni prije potresa više nije bila prikladna kao poslovni, a kamoli stambeni prostor, da bi nakon potresa predstavljala opasnost po život i zdravlje.
S druge strane, njenim rušenjem nestao je jedan prepoznatljiv, iako ružan, fragment vizure grada. Ostaje nam da se nadamo kako će na tom mjestu uskoro biti sagrađena nova zgrada i da to neće ostati otvorena kaverna u centru grada.
Kad smo već kod rušenja kuća u Sisku, znate onu prizemnicu na početku Strossmayerove, na samom semaforu kod Starog mosta? Onu na kojoj su se uvijek lijepili jumbo plakati, osobito u vrijeme izbora, i ostajali tamo dok ih kiša, sunce i vjetar nisu oljuštili ili novi plakati prekrili? Nema više ni nje.
Gdje li će sada naši političari lijepiti svoje predizborne plakate!?
