Ako Holandezi vide naslov ove priče najprije će se iznenaditi, a onda nasmijati. Njima su smiješne riječi bez samoglasnika. Takvih riječi, hvala bogu, ima jako puno u hrvatskom jeziku. Moje kolege na poslu sam naučio puno takvih rijeći pa kad me vide, e onda me pozdrave rječima kao: Vrt, prst, krv, rt, smrt, krt itd. Ovaj puta se radi o riječi vrt. U stvari, radi se o “mojem” vrtu. Naravno da mi je drago što ove godine opet imam divan vrt. Ali to nije moja zasluga. Ja sam samo izvođač običnih radova u vrtu. Moja supruga, ili kako je ja zovem, moja golubica je stručnjak za vrtlarstvo. Ovdje u Holandiji se kaže da ona ima zelene ruke. To bi kao značilo da ima dara za vrtlarstvo. Ona je cijeli vrt projektirala i izabrala vrste cvijeća koje je posadila. Sve te hortenzije iz vrta su bile male sadnice koje je ona njegovala tako da ove godine narastu u punom sjaju. Meni je ponekad bilo neugodno da ja sjedim za kompjuterom i pišem priče, a ona je na koljenima u vrtu i čisti ga od korova.
Ako treba iskopati rupu onda me zna pozvati, dade mi lopatu i kaže gdje treba biti rupa. To je moj posao. Isto tako ja kosim travu i moram joj svečano obećati da cvijeće i žbunje sa strane neću ni pipnuti. To je zato što sam prije par godina srezao neko žbunje jer sam mislio da je korov. Ona mi to nikako ne može oprostiti. Nema veze koliko se trudim da joj udovoljim i radim dobre stvari, ali to se ne zaboravlja. Takav je ženski rod.
Prije nekog vremena sam išao na konferenciju i tamo trebao prezentirati nešto iz oblasti avijacije. Obično prije konferencije pitaju me da im dam informacije o sebi, dakle nešto iz oblasti struke ali ponekad i pitaju kakav mi je hobi. Što se tiče hobija, nisam baš jak. Ja se držim one poslovice: “Napravi od svog posla hobi pa onda cijeli život nećeš morati raditi.” Upravo je to razlog što nemam neki hobi. Volio bih da imam. Ali eto, nemam. Neke stvari bih htio naučiti ali nemam vremena za to. Recimo, htio bih naučiti okretati hula-hop ili onako kao boksač skakati preko špage. Možda uhvatim vremena da i to naučim. I tako kad su me pitali za hobi nisam ništa znao reći pa sam bubnuo da volim raditi u vrtu. I taj momak ode na pozornicu i predstavi me kao eksperta za avionsku elektroniku ali naglasi da sam isto tako “keen gardener”. Kad Englezi kažu “keen gardener”, onda je to nešto specijalno. U prijevodu bi to bilo kao: strastveni vrtlar ili pasionirani vrtlar. Malo sam se iznenadio da je on to toliko napuhao pa sam već postao nervozan jer bi se moglo dogoditi da me netko pita nešto iz vrtlarstva, a ja o tome nemam pojma. Znam dobro kopati rupe i kositi travu i tu otprilike prestaju moje vrtlarske vještine. Ja volim uživati u pogledu na to silno cvijeće, a najviše od svega volim hodati bosih nogu po travi.
Moja supruga je sasvim nešto drugo. Ona je bila na nekoliko ozbiljnih tečajeva za obrezivanje, pa onda tečajevi o vrstama cvijeća i važnim datumima u godini kad se ne smije obrezivati ili kad se baš smije obrezivati. Naravno da se razumije u to gdje se treba posaditi koja vrsta što se tiče hladovine, sunca, vjetra itd. Osim toga, ona od male grančice uspije uzgojiti cijelo drvo. Što se toga tiče, baš joj zavidim jer ona sve to radi precizno i s puno ljubavi.
Upravo zbog toga sam imao taj nezaustavljiv nagon da napišem par redaka o mom, u stvari njenom vrtu i da ju malo pohvalim jer me ove godine opet usrećila predivnim vrtom.
By Marijan Jozić
