Nije lako voljeti Balaševića

0

Nije lako bilo voleti Balaševića
Sve te njegove noći bez sna
Svi ti ljudi koji ga čekaju, a ne poznaju
Sve te žene koje misle da peva njima
A nisu ga ni dotakle

Nije lako bilo voleti Balaševića
Gde svi misle da znaju sve o vama
Gde nisi žena, nego himna ljubavi
Gde nisi majka, nego zid
Između svetova

Nije lako bilo voleti Balaševića
Koji je od drugih i mogao da se sakrije
Ali teško od sebe
I taj umor, i ta patnja, i ta tuga
Koja ne veruje nikome
I taj pogled koji beži u stranu

Nije lako bilo voleti Balaševića
Kada ne znaš od koga da ga braniš
Da li od drugih, ili od njega samog
Kada uđe u faze kada mu nije ni do čega
Gde ni slava ne pomaže
U vrlogu uvek istog mraka

Ljudi ga znaju samo sa scene
Gde je sve unapred smišljen fazon
Ponovljen toliko puta
Ti ga čekaš
Ti ga vidiš
Ti ga znaš
A ne možeš o tome
Osim da je genijalan, osim da je najbolji, osim da je…

Nekad ne znaš kako da mu pomogneš
Nekad ne znaš šta da mu kažeš
Nekad ne znaš kako sa njim
U tom večnom krugu bola i ljubavi
Gde bi nekad svuda, samo ne tu

Dok te on ljubomorno voli i ne pušta
Nekad željom ljubavnika
Nekad željom razočaranog čoveka

Koji iz dana u dan gubi svoj svet

A onaj spoljašnji mu se i dalje svuda raduje

Ali ne više u njemu

Polako se gasi

Ostaje mu televizor
Ostaje mu dvorište
Ostaje mu Novi Sad
Da po njemu prerušen prošeta

Ne ostaje mu ništa

Osim tebe

Da se boriš sa njim
Ne znajući kakav će da te sačeka
Da li nasmejan, da li gord
Da li poput deteta, ili starca
Koga sve manje želiš, više žališ

Ali ćutiš o tome

I bežiš u svoje svetove, u detinjstvo

I glumiš sreću, i glumiš radost, i glumiš zaljubljenost

Zapitana gde je kraj

Onda Balašević odlazi

Onda patiš, pa osetiš olakšanje

I ponovo počinješ da ga voliš

Ovoga puta bez da ga za bilo šta kriviš

Voliš ono najbolje od njega

Voliš ono nešto što je samo on imao
Što je bilo samo tvoje, a malo i svačije

I ponovo počinješ da pričaš o njemu
Mnogo više nego dok je bio tu

Nije lako bilo voleti Balaševića
Ali je lepo bilo kada te voli Balašević
I učini besmrtnom

Mnogo šta se zaboravlja

Ostaju pesme
Ostaju slike
Ostaju uspomene

I sećanje na čoveka
Koji je od svega mogao da napravi pesmu
Da je i sam bio pesma

Stefan Simić