Novinar: Antun Petračić
Fotografije: Pučko otvoreno učilište-Hrvatski dom i Antun Petračić
U sveopćem poslije potresnom obnavljanju narušenih, oštećenih, uništenih ili dotrajalih zgrada i objekata gradskog područja Petrinje, velik i nezamisliv generalni građevinski zahvat učinjen je u zgradi Pučkog otvorenog učilišta- Hrvatskog doma.
Za one koji ne znaju točnu definiciju i namjenu, ovo je središnja ustanova u kulturi (osnivač je Grad Petrinja), za organizaciju i provođenje programa iz kulture, umjetnosti, edukacije i obrazovanja naših građana.
Ukratko: mjesto gdje kultura živi!- dobra je stara sročena izreka za tu petrinjsku ustanovu.
U temeljitoj obnovi cijelog objekta sveukupne površine 5200 m2 vanjski izgled ostao je sličan kao do potresa, ali ojačan i siguran, a unutrašnjost – nije za prepoznati.
Zaboravite na raspored prostorija onog Hrvatskog doma otvorenog za nekadašnji Dan republike u studenome 1954. godine. Novo doba i suvremena moderna rješenja sadašnjih projektanata i drugih popratnih stručnjaka iznjedrili su neizmjernu razliku. A sve to u ovoj 2024. kada je ponos zgradi Petrinje, unutar bloka ulica Matije Gupca, Josipa Runjanina, braće Hanžek i Antuna Mihanovića, jubilarna 70-obljetnica.
Glavna koncertna dvorana od sada će primati najmanje 350 gledatelja u 14 redova crvenih udobnih preklopnih fotelja partera i istovjetnih u pet redova balkona, uz dodatni povišeni bočni prostor. Ionako duboka pozornica još je prema prvom redu gledališta s prekrivenom binom za glazbeni orkestar, u slučaju potrebe. Uskoro će se ovdje filmovi pokazivati s uređaja ispod balkona, umjesto iz ranije kabine operatera na vrhu balkona.
U prizemlju će se u svoj novi prošireni studio, režiju i redakciju vratiti Petrinjski radio, a u susjedstvu će prostorije dobiti ogranci Matice hrvatske i Hrvatske žene, Vokalni ansambl Petrusice, Petrinjska udruga likovnih umjetnika Petriart…
S Gupčeve ulice u predvorju glavnog ulaza tri staklena izloga zamišljena su za suvenirnicu i slične usluge, a „nestao je“ bivši znani gurmanski ugostiteljski restoran s kuhinjom: prenamijenjen je u novu vrstu ponude koja je potrebita i tražena od novog naraštaja, a i dodatno dohodovna za ovu ustanovu. Dom ima i dva poslužna lifta, više novih prilagodljivih sanitarno-higijenskih čvorova i tuš kabina, a na sjevernoj strani, gledajući prema rukometnom igralištu, u iskopanom šancu šesti je novi ulaz-izlaz u zgradu. U tome dijelu su i vanjske ograđene interventne stepenice za evakuaciju u slučaju nenadane žurne potrebe…
Posebna priča i velika zanimljivost je atrij, središnji otvoreni prostor „novog“ Hrvatskog doma. U njem je iskopan, pa prekriven veliki bazen rezervoara vode za, ne daj Bože, gašenje požara-vatre ili, ako bi zatrebalo, vlastito interno korištenje vodovodnog sustava… Sveukupni prostor premrežen je i novim sustavom grijanja-hlađenja, a uređaji su vidljivi izvana na stražnjem uglu zgrade.
Pazilo se i na okoliš zgrade: u velikom zamahu obnove sačuvano je Drvo mira iz 2011. godine i postolje za ploču s imenom Hrvatskog doma, glavni nogostup je opločen, posađeno je novo ukrasno zelenilo…
Na ovakvo čudo do čuda navikavat ćemo se mi Petrinjci i svaki posjetitelj ili gost programa u ovoj zgradi, a naši će je sugrađani prvi puta osobno organizirano po skupinama moći razgledati tijekom otvorenih vrata Hrvatskog doma, za sutrašnjeg subotnjeg Dana Grada Petrinje i blagdana Lovrenčeva.
Sličan obilazak, za one koji je još nisu vidjeli, održat će se i po nedalekoj novoj Gradskoj munjari Petrinje na nasipu uz Petrinjčicu.
Uoči praznika-blagdana 10. kolovoza, u reprezentativnu veliku dvoranu Pučkog otvorenog učilišta-Hrvatskog doma večeras u petak službeno će na svečanu sjednicu Gradskog vijeća Petrinje prvi kročiti domaći dužnosnici, vijećnici i brojni gosti ovog događaja.
Hvala ravnateljici ove ustanove Vesni Brebrić što je u svoj žurbi i silnoj strci s obvezama izdvojila vrijeme da za ovaj opis na PS portalu provede kroz hodnike, sobe i dvorane, pokaže i ispriča o sadržajima, namjerama, planovima, očekivanjima, mogućnostima nove unutrašnjosti zgrade. Da smo u nekom ranijem vremenu kroničar bi zapisao: Ovakvog nešto nema od Beča do Stambola!
