Poslije duge i teške bolesti, u Beogradu je u 68. godini života preminuo Petar Lađević, profesor sociologije i filozofije, čovjek koji je veliki dio svog života posvetio pitanjima ljudskih i manjinskih prava.
Petar Lađević (Petrinja 1956. – Beograd 2024.) je, kako je sam isticao, jedan od rijetkih Petrinjaca koji su rođeni baš u Petrinji. Jednom prilikom je za PS-Portal rekao kako je rođen u roditeljskoj kući, u kojoj su se osim njega rodili i njegova sestra, sestričine i bratić te da su svi imali istu babicu. U Petrinji je odrastao, završio Prvu osnovnu školu i, što je uvijek s ponosom isticao, petrinjsku gimnaziju o kojoj je uvijek govorio s velikim uvažavanjem, da bi u Zagrebu završio fakultet, a u Beogradu poslijediplomski studij.
U petrinjsku će se gimnaziju (odnosno CUO Braća Hanžek Petrinja) još jednom vratiti i to kao profesor i predavač filozofije, sociologije, logike, psihologije i povijesti civilizacije, ali nakon svega par godina životni će ga put odvest u Zagreb, potom u London te na kraju u Beograd.
Vrlo rano je postao društveno i politički aktivan, te je krajem sedamdesetih bio među intelektualcima koji su zahtijevali obustavljanje progona zbog verbalnog delikta, kao i jedan od inicijatora peticije protiv kršenja prava Albanaca. Bio je jedan je od osnivača Udruženja za jugoslavensku demokratsku inicijativu, Lige socijaldemokrata Hrvatske te Srpskog demokratskog foruma u Hrvatskoj.
Poslije će, kao profesor filozofije i sociologije, biti direktor Službe za ljudska i manjinska prava vlade RS (2006), republički savjetnik u Generalnom sekretarijatu vlade RS (2005), sekretar Savjeta RS za nacionalne manjine i savjetnik u Komesarijatu za izbjeglice (2004), savjetnik ministra za ljudska i manjinska prava SCG (2003), savjetnik predsjednika SRJ za izbjeglička pitanja (2001)…
Radio je i u izdavaštvu: bio je urednik i autor u zborniku „Etnokonfesionalni i jezički mozaik Srbije” (2015), glavni urednik u izdavačkoj kući „Novi logos”, Beograd (2008-15), uredio je statističko demografsku studiju „Narodi i inacionalne manjine Srbije”, kao i zbornik radova „Država i nacionalne manjine” (2006). Objavio je i dvije statističke studije „Etnički mozaik Srbije“ i „Izbeglički korpus u Srbiji“ (koautor Vladimir Stanković).
No, Petar Lađević ostat će prije svega zapamćen kao veliki humanist i čovjek koji je veliki dio svog života posvetio zaštiti izbjeglica.
„Izbjegličko pitanje nikad ne smije da bude pitanje političkog nadmetanja, kao što je bio slučaj devedesetih kad su izbjeglice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine služile za politička potkusurivanja“, govorio je „izbjegličko pitanje mora da bude isključivo pitanje ljudske solidarnosti.“
