Autor: Marjan Gašljević
U narodu je odavno uvriježena uzrečica da je, „lako tuđim qurzem gloginje mlatiti.“ Tako nekako zvuče sva ova obećanja hrvatske Vlade koja, kao, jamče poboljšanje uvjeta života u Hrvatskoj. Pored svih peripetija i nespretnost oko nesretne misije hrvatskih časnika tamo negdje oko Wisebadena pa do Kijeva i nazad ovo novog obećanja Vlade za hrvatske nesretnike koji, uglavnom, rade u realnom sektoru.
Vlada će povećati minimalnu plaću s 840 na 970 eura. Zanimljivost je u tome što Vladu to ama baš ništa ne košta a lijepo zvuči. Tu razliku minimalne plaće plaćati će poslodavci. Radnici će, dakle, dobiti nešto malo više u neto iznosu dok će se ostalo sliti u, posredno, državnu kasu. Za poslodavce je to ona priča, „tko preživi pričati će“.
Da u Hrvatskoj ima svakakvih poslodavaca to znamo odavno. Svaki, međutim, ozbiljni poslodavac pokušati će iz prihoda izvući maksimum da bi bolje platio radnika i tako ga zadržao te poboljšao kvalitetu usluge i proizvoda.
Vlada se, dakle, „napuhuje“ po tko zna koji put nečim od čega će samo ona imati koristi.
Slično je i s ovim nedojebanim pričama oko slanja hrvatskih vojnika i časnika u Wisebaden. Wisebaden je 13-ta misija NATO snaga u kojoj sudjeluju (trebaju sudjelovati) hrvatski vojnici. O svim ovim dosadašnjim u javnosti i nije bilo priča ni prijepora. U čemu je onda odjednom problem? Problem su dva nedojebana pjetlića koji mišiće nisu pokazivali kada je to trebalo nego su se sjetili sada. Obojica su, u principu, dva štrebera potekla iz „dobrih“ obitelji u „onim vremenima mraka“ kada su bili zaštićeni, po defultu i porijeklu, pa su učitelji „umirali“ od straha ako im neki njihov vršnjak, istinski dripac, opali trisku.
I u prethodnih 12 misija od kojih neke traju i danas građani nemaju pojma. Sve to proizilazi iz obaveza članstva u NATO-u s tim da su mnoge vijesti o događanjima u tim misijama zaštićene tajnošću. Da bi izašle na vidjelo materijale o tome treba deklasificirati od više instance onih koji su ih klasificirali. Ovdje, oko ničega, politički vrh se igra s klasificiranim – deklasificiranim dokumentima. Najmanje polovica od onih saborskih žvaljavaca koji o tome pokušavaju govoriti ne znaju te riječi ni izgovoriti a kamo li njihovo značenje. Jadni smo, čoporativno, da boli. U stvari nismo čoporativno. Čopor u prirodi (i ljudskoj i životinjskoj) uvijek vodi najjača jedinka. Kod nas to rade najslabiji: štreberi, njonje, anemičari, dezerteri,..
Zašto državni vrh nema muda Narodu kazati: „Mi smo tražili da uđemo u sustav NATO-a. Preuzeli smo obaveze koje proizilaze iz članstva. Znali smo (valjda) što je NATO i što je njegova zadaća. Itd.. Čemu sada čivijanje hoćemo ili nećemo. Jednostavno, nemamo izbora, moramo bilo to nama milo ili ne. Isto tako ni poslodavci nemaju izbora. Moraju taj minimalni bruto podići na 970 eura. Da li će moći ili neće briga Plenkija. Bitno da se ima s čim napuhavati.
