Autor: Marjan Gašljević
Čestitam! Split, 26. 10. 1944.
I danas mi je teško shvatiti zašto se Split i Dalmacija srame svoje novije povijesti?
O toj temi sam razgovarao s mnogo svojih dragih prijatelja Dalmatinaca pitajući ih na tu temu. Primjerice, samo na Sutjesci poginulo je skoro 3000 dalmatinaca, partizanskih boraca. Nemjerljivo više od bilo kojih drugih. Dalmatinci su i tada željeli živjeti u svojoj državi, a jedinu alternativu su im pružili partizani.
Poslije, kroz noviju povijest, a posebno početkom Domovinskog rata građani Hrvatske u okrilju demokratskih promjena imali su pravo politički se odrediti kojim će ići smjerom uz samo jedan uvjet, cjelovita Hrvatska.
Ne kaže li se uzalud: “Povijest je učiteljica života.” Učimo je uz kritičko promišljanje.
Ministar obrane Republike Hrvatske Anušić u žaru „borbe“ s Predsjednikom RH izjavio je da, „Mađarske želi okupirati Baranj“, radi čega je veleposlanik Hrvatske pozvan na razgovor u Mađarskoj. Lupetati gluposti u unutarnjoj politici je nešto drugačije nego u vanjskoj. Na žalost to usijanim (praznim?) glavama hrvatskih političara nije jasno. Zajbancija da će, „notorni GGR ići u Mađarsku pojasniti Orbanu što je Anušić (hic) mislio“, je zbiljska zajebancija poslije svih njegovih eskapada što doma, što vani.
Koliko smo jadni govori činjenica da je Plenković pozvao u Hrvatski Sabor v.d. zamjenika Glavnog tajnika NATO da „objasni“ opoziciji što bi dvojica hrvatskih časnika trebali raditi u NATO misiji za pomoć Ukrajini.
Da nije jadno bilo bi smješno.
Neki bezvezni briselski birokrat dolazi „disciplinirati“ hrvatsku oporbu koju hrvatski Premijer poziva na „razum“ poslije svih uvreda koje im je uputio navevši, naravno, da kod njih nema ni mrvice „razuma“.
Hrvatski građani bi, možda, lakše prihvatili da je „zamolio“ ministra Anušića da prešamara, kako on to zna, tu „nedojebanu“ oporbu i dovede ih u red, odnosno, da ih „prizove razumu“.
Što će, u konačnici, taj briselski „v.d.“ kazati novo ne znam. Mislim da nema što od onog što već svi znamo. Što god u konačnici i kazao na te će se rečenice Plenković napuhavati i kolačiti oči makar taj dolazak pokazuje svu dodvornost i njega i hrvatske politike. Zar nismo u hrvatskoj povijesti već previše bili podanički nastrojeni, makar, osobno, mislim da hrvatska mora, sukladno svojim obavezama koje proizilaze iz članstva, pripadnike svoje vojske slati u njihove misije. Ta, sami smo to tražili i izabrali taj put.
S druge, pak, strane, ako će nas postrojavati tamo neki čato u sred Hrvatske i najvišem hrvatskom Domu što onda možemo očekivati od, recimo, Orbana?
Da, tada, nije bilo tih partizana (uz nužan odmak na sve ono što su, tu i negdje drugdje, učinili loše) – Dalmatinaca kako bi poslije, pa i danas, izgledala „Hrvatska kifla“ i da li bi je, uopće, bilo?
