Bilo je to neko davno doba kad se išlo u shopping u Trst. Negdje šezdesetih godina bilo je popularno ići u Trst. Prvi put sam bio u tamo još kad je trebala viza i moralo se ostati 3 dana u Italiji. Kasnije su to promijenili pa su Jugovići išli noćnim autobusom i vraćali se lijepo doma popodne. I odeš u Trst, kupiš traperice, majicu i cipele pa se vratiš isti dan natrag. Ako kupiš dvoje traperice, e onda te carinik na granici još carini za te druge traperice. Carinici su imali veliku moć jer ako im se radilo, onda su drapali carine. Ako im se nije radilo, onda su sve jednostavno puštali da prođu. Stvari su se u međuvremenu skroz promijenile. Bio sam u Trstu nešto prije korone i iznenadio se da su svi oni maili biznisi, a i pijaca Ponte Rosso, do kraja propali. Trst je postao normalan grad jer više nitko ne dolazi da kupi traperice (Super Rifle) ili kakvu majicu. Toga svega ima koliko hoćete svuda po Europi. Ima toliko toga da bi se svinje time mogle hraniti. Međutim!
Prije par dana sam s mojom golubicom bio u blizini njemačke granice pa smo odlučili da odemo preko i da natočimo benzin u prvom selu na koje naiđemo u Njemačkoj. U prvom redu nismo ni znali da smo prešli granicu, a osim toga, nismo čak ni imali pasoš. Tek kad smo vidjeli da su table s imenima sela žute boje, onda smo znali da smo u Njemačkoj. Holandezi imaju plave table s imenom sela ili gradova. Tu pasoš nije više važan. Prvo iznenađenje je bilo velika kolona automobila kod benzinske stanice jer je benzin puno jeftiniju nego u Holandiji. To smo već znali pa smo zato išli kupiti ga u Njemačkoj. U Holandiji je litra supera 2.20 EUR. Kod Švaba je 1.60 EUR pa se isplati prijeći granicu i kupiti benzin. I to je bilo to. Ali moja golubica se sjeti da bi mogli otići na kavu pa da uz to još kupimo kakav njemački sendvič i na kraju štrudlu od jabuka sa šlagom. Švabe imaju super sendviče pa joj nije bilo teško da me nagovori na to. Odemo mi tako u lokal gdje prodaju sendviče, kolače, a osim toga i šnicle, krumpiriće, itd. Velika je gužva ali čujem da se uglavnom govori holandski. Poneki Švabo kaže svoje, a naletio sam i na dosta ljudi koji govore naški. Masa ljudi u restoranu. Malo sam se popričao s jednim Holandezom koji mi kaže da svi dolaze u to selo jer je tu trgovina DM-a gdje je super jeftino kupiti kozmetiku, deterdžente, sprejeve, itd. DM ima i u Hrvatskoj pa vi dragi moji čitateliji znate što DM prodaje. Mi u Holandiji nemamo DM. Holandezi imaju svoje firme koje imaju isti asortiman. Međutim, velika je razlika u cijeni. I tako mi odemo u DM. Moja golubica, štedljiva Holanđanka, zna sve holandske cijene na pamet pa kad smo došli u DM, skoro je pala na svoju holandsku guzu od iznenađenja. Sva ta kozmetika i te drekarije su bile barem 50% jeftinije nego u Holandiji. Neke stvari čak i 70% jeftinije. To zbilja nije normalno. Zato nije ni čudo da sve vrvi od Holandeza. Na parkingu sve holandske žute tablice i masa ljudi koji tovare DM proizvode iz kolica u svoje aute. Stvarno je velika razlika u cijeni pa smo natrpali gepek s DM stvarima. Dakle, ispostavilo se da mi Holandezi idemo u Njemačku točiti benzin i kupovati dezodoranse, kozmetiku i prašak za pranje, a Švabe idu u Holandiju kupiti kavu jer je ovdje kava puno jeftinija. Moja golubica sva sretna jer je uštedjela veliku lovu.
Sve me to podsjetilo na ono doba šezdesetih godina kad smo masovno išli u kupovinu u Trst. U Trstu su u ono doba Talijani čak naučili govoriti naški pa se bilo lakše cjenkati na Ponte Rossu. Švabe su skužili da im Holandezi donose veliku lovu pa sad već u svakoj trgovini govore holandski. Više mi ne treba njemački koji me u Glini u gimnaziji naučila prof. Dinka Prpić-Mareković. Ovi Švabe na holandskoj granici govore dobro nizozemski ali na žalost, tu nema cjenkanja.
By Marijan Jozić
