Novinar: Antun Petračić
Kroz gradsko područje Petrinje odavno i oduvijek kao četiri glavna prometna pravca važeći su Gajeva, Gupčeva, Radićeva i Duga ulica, a svaka sa svojim izgledom, posebnostima, karakteristikama, problemima i pričama.
Nećemo sada o svemu u njima, već samo bilježimo svježu novost iz Ulice Ljudevita Gaja, po starinski Novoj cesi, ili još starije u puku nazivanoj Toparskoj.
U tome gradskom predjelu iz godine 1956. pamti se prvi privatni obiteljski televizijski aparat u Petrinji, a s ovim mjesecom prosincu u tijeku, aktualan je prvi veliki promidžbeni vanjski zidni ekran, nalik divovskom televizoru.
Od jednog do drugog proteklo je dugo vrijeme, a u tih minulih 68 godina sadašnja uznapredovala tehnologija nije nikako mjerljiva ni usporediva.
Tada je, na današnjem broju 80. Gajeve ulice, Stjepan Steva Stanešić, ondašnji djelatnik Željezare Sisak, pa kino operater i ubrzo potom glavni tehničar lokalnog Radija Petrinje, vrlo promišljeno, hrabro od prve, prihvatio novo tehnološko čudo. Kupio je televizijski aparat novog medija u nastanku i tek razvoju. TV uređaj bio je novi „prozor“ u kući, ispred kojeg su se u čudu i s velikim zanimanjem okupljali domaćini i njihova rodbina, uz naveliko susjeda, prijatelja, i dolazećih Petrinjaca izvan Nove ceste.
Treba znati da je prvi odašiljač crno-bijele televizije iz Zagreba eksperimentno proradio u rujnu 1956. a deset godina kasnije prvi puta program u boji. Ukratko, tada je u Gajevu ulicu došlo „svjetsko čudo“.
-Tata je kupio televizor Philips, u ono vrijeme među 200 takvih u državi, a na gledanje su svakodnevno dolazili i pozvani i nepozvani – kaže Stevina kćerka Elizabeta- Elza, udana Martinović.
Upamćeno je da se za popodnevnih i večernjih emisija, a osobito onih glazbenih, sportskih, filmova i ostalog programa TV na začetku, aparat iznosio na dvorišni prozor i tako gledalo još više ljudi. Pazilo se da ekran ne obasjava sunce jer je jarka svjetlost izblijedila sliku.
U to vrijeme u Stanešićevo dvorište na gledanje nogometnih utakmica sa svojim ocem Vladom često je dolazio i mladić Zvonimir – Mika Martinović, a kasnijih godina i zet ove obitelji.
–I mladi i stariji uživali smo u nogometu, pamtim Svjetsko prvenstvo u Švedskoj, a tada se u dvorištu igrala curica, koja je s odrastanjem postala moja supruga. Kao roditelji, pa baka-djed, naši potomci izravni su svjedoci drugačijeg novog i posebnog života, o čemu naraštaji naše mladosti nisu ni sanjati – kaže Petrinjac Mika, s kućom u sastavu dvorišta – okućnice prvog televizora u Petrinji.
A pedeset kućnih brojeva prema gradu, na istoj parnoj strani Gajeve ulice br. 30, od neki dan Petrinja ima i prvi u gradu led ekran. Postavljen je na žutom novoobnovljenom bočnom zidu kuće Mate Stanešića, dugogodišnjeg majstora lončarstva i keramike, u ovom zanatu najstarijeg i najiskusnijeg petrinjskog, još uvijek radno aktivnog, iako rođenog 1936. godine.
– I ja sam Stanešić iz velike razgranate lončarske obitelji dalje i dublje po Gajevoj ulici. Pamtim od rođaka Steve prvi televizor i uz njega puno druženja nas mladih, osobito u pjevanju i veselju tambure i nastanka sastava Stucka. Tada je televizor bio atrakcija ove ulice, a od ovog mjeseca novost su reklamne poruke s maksi ekrana. Na ustupanje svoga zida za novo čudo tehnike odmah sam pristao- kaže Mato Stanešić.
Dvorište mu je ukrašeno raznovrsnom vlastitom keramikom, a u svojoj radionici upravo izrađuje seriju od 50 manjih petrinjskih stucki, tradicionalnog suvenira našeg grada.
S ove strane zida sjedi uz pokretno kolo i iz grumena gline čuvene kvalitete, a spretnih ruku znalački i rutinerski oblikuje prepoznatljive glinene ukrase, narudžbe jednog gradskog poduzetnika.
Za korištenje vanjskog zida s druge strane radionice, Mati Stanešiću obratio se obrtnik iz Siska i zakupio prostor za 5×3 metra blještavog ekrana. Uređaj s reklamiranjem na jumbo plakatu besprijekorno radi, svake minute rotira se šest efektivnih promidžbi po deset sekundi, dinamično i uočljivo novo „čudo“ dobro i nadaleko je vidljivo vožnjom automobilom ili pješaku. Pravac gledanja i kretanja je prema središtu Petrinje, na početak Ul. Ljudevita Gaja kod gradskog parka, Strossmayerovog šetališta. Ugovor je potpisan na godinu dana.
