Autor: Marjan Gašljević
Izborna promidžba za izbor Predsjednika Republike Hrvatske u punom je jeku. Kandidati biračima obećavaju brda i doline ne spominjući u niti jednom trenutku ovlasti Predsjednika, odnosno, što oni kao mogući Predsjednik mogu u sklopu svojih ovlasti ispuniti. Sve u svemu uglavnom se pričaju bedastoće koje lijepo zvuče, a neostvarive su.
S druge strane, pored neostvarivosti, udarilo se i na obitelj. Mile Kekin, suprug kandidatkinje Ivane, na neki način „izašao“ je na kavu s Nikicom Jelavićem na što su „skočili“ svi. Koliko znam Nikica Jelavić je građanin Hrvatske i nikako mi nije jasno zašto netko s njim ne bi popio kavu. S druge, pak, strane hitro je zaboravljeno da li je, možda, Beroš popio kavu s Petračem koji je, usput, u bijegu od hrvatskog pravosuđa? Da li je, a je, čini mi se, i sam Plenković, da ne govorim o ostaloj njegovoj sviti, rado sjedio s Mamićem koji je, usput, osuđeni bjegunac pred hrvatskim pravosuđem i nikome ništa. Stari bi naši na to kazali: „Pometi ispred svojih vrata prije nego kreneš mesti ispred tuđih“.
Ivana Kekin je, naivno, „popušila“ tu šaradu s Jelavićem prijavivši je policiji. Zanimljivo. Što bi policija trebala raditi ako se dvoje građana nađu na kavi? Osim ako nisu neki inkriminirani dogovori?
Na tu prijavu hitro je „skočila“ Državna tajnica, slučajno HDZ-ovka, MUP-a te mudro poučila pučanstvo da, „vode računa s kim idu na kavu“. Sve u svemu, ja, običan građanin iz toga izvlačim poruku da će se uskoro na svim razinama osnovati Agencije „S kim na kavu“. Pa tako, kada želimo popiti kavu na javnom mjestu, morati ćemo popuniti obrazac (može i u elektroničnom obliku), poslati ga u Agenciju i čekati pravorijek.
Naravno, sve je to po Ustavu i Zakonu. A da je u Hrvatskoj sve po Ustavu i zakonu pojasnio je neki dan i notorni Šeparović. Mi pravni laici na državnim ispitima položili bi ako odgovorimo da Hrvatski demokratski sustav počiva na tri stupa vlasti: zakonodavnoj, izvršnoj i pravosudnoj. Po Šeparoviću krivo. On tvrdi da postoji i četvrti stup vlasti – Ustavni sud. Hajde dobro, neka ga. Međutim tu se odjednom, na neki način, od pravosudne vlasti odmetnuo i šef DORH-a Turudić. I on je u toj priči neki stup vlasti jer se, usprkos potpisanom sporazumu s EU o osnivanju EPPO-a, ne da toj europskoj instituciji tvrdeći, skupa s Premijerom, da se u Hrvatskoj smiju bez posljedica krasti hrvatski novci ali ne i europski sve dok ne postanu hrvatski!? A gdje je Petrač? To je netema kao i Beroš koji, jadan, pomalo ali sigurno tone u Turudićev zaborav. Eto, dakle, i Glavni državni odvjetnik je neki (peti?) stup vlasti posebno s naglaskom da on ne priznaje Predsjednika Republike Hrvatske „jer se nije odazvao zovu za obranu Domovine“?! To što se tom „zovu“ nije odazvao i Premijer skupa sa većinom svoje svite nema veze. Nije, dakle, vrijedno spomena.
I tako, gdje ima mjesta za pet stupova vlasti što ne bi bilo i za šesti? Pitanje je samo tko bi ga činio?
Za ovaj stup imamo jaku ekipu u dijaspori. Tko je god od hrvatskih „viđenih“ osuđen u Hrvatskoj uslijed osobne vidovitosti prijeđe samo granicu u BiH. Tu su i, naravno, mnogi koji mogu iz milosti trećeg stupa „guliti krumpir“. Čopor okrivljenih koji godinama prema zastari „vuku“ svoje predmete kroz pravosudne labirinte bili bi temelj ovog stupa sve do trenutka eventualnog „prelaska granice“.
Da li bi, u stvari, to bio „šesti“ stup vlasti ili, možda, prvi – drugi?
Kako smo mi divna i poželjna Zemlja!
