Autor: Marjan Gašljević
Dvorišće je neveliko selo na lijevo obali rijeke Gline, a do njega možete stići ako s ceste Sisak – Glina skrenete na jednu skrivenu cestu u Prekopi prema Hađeru, Maloj Solini, Stankovcu i Gračenici. Koliko sam samo puta promašio to raskršće i skretanje što me je 91. koštalo i zarobljavanja. Kada skrenete odmah ste na mostu preko rijeke Gline neposredno ispred ušća rječice Maje u Glinu. Gore na brijegu zasjelo je selo Hađer. „Ad Đerđ“, kod Đure, tako je, kažu, dobilo ime po crkvi pa su seljani okolnih sela išli „ad Đerđ“, kod Đure.
Ne idemo, dakle, „kod Đure“ nego skrenemo lijevo cestom koja će nas, nakon nekoliko stotina metara, dovesti u Dvorišće. Lijepo, neveliko selo svilo se ispod isto tako prekrasnih brežuljaka, a na vrhu jednog od njih kočoperi se crkvica. Stara crkvica sagrađena je na ovom mjestu od drveta 1663. godine. Legenda kaže da su seljani prikupili drvenu građu na ravnici ispod brda ali je neka nepoznata sila preko noći građu premjestila na vrh brda pa je tu sagrađena i kapela.
Nova kapela sagrađena je 1743. godine te poslije više puta dograđivana da bi 1929. godine dobila „solidan zvonik“ i poprimila današnji izgled. Oko crkve se nalazi groblje. U Domovinskom ratu crkca je oštećena topničkim granatama, a obnovljena je 1997. godine.
Dalje lokalnom cestom nadovezuje se Viduševac. Upravljanje crkvom u Dvorišću je u zadaći Viduševačkog župnika. Misno slavlje u Dvorišću, kod sv. Jantola, služeno je nekoliko puta u tijeku godine. Za moje mladosti dok sam ministrirao u Viduševcu odlazili bi i u Dvorišće.
Posebno mi je ostalo u sjećanju slavljenje svete mise za „zimskog Jantola“ uz koje je vezan i jedan običaj. I ako se na ovo mjesto „proštenjarilo“, pored svetog Antuna Pustinjaka i za sv. Roka, sv. Valentina i sv. Anruna Padovanskog ipak je „Zimskog Jantola“ bio upražnjavan taj običaj. Naime, muškarci, proštenjari, a sveti Jantol je bio zaštitnik blaga, nosili bi teške vreće pomiješanog žita do crkve tražeći zagovor a svoje blago. Pored žita sv. Jantola darivalo se i suhim mesom koje se je posebno odvajalo prilikom kolinja ali i drugim proizvodima seoskih domaćinstava. Znam da sam morao strogo voditi računa za kolinje da se posebno obradi prednja koljenica s papkom koja bi bila namijenjena sv. Jantolu.
Darove bi, poslije mise, na licitaciji prodavao zvonar i članovi Župnog vijeća. A novac od prodaje išao bi za održavanje crkve i druge potrebe župe. Uglavnom, bilo je uvijek zanimljivo za nas ministrante posebno u godinama kada je viduševački župnik vodio procesiju hodočasnika od matične crkve sv. Franje u Viduševcu, a proštenjari bi se priključivali kroz selo procesiji koja je pjevala i molila. . Bile su to godine kada je redovito sve bilo debelo zasnježeno što nije smetalo župljane na ovaj lijepi pohod po zagovor.
