Autor: Marjan Gašljević
Danas je, navodno „Dan D“ u Briselu. Da li je to ili nešto drugo natjeralo da premijer Plenković i predsjednik Milanović konačno sjednu i „face to face“ popričaju cijelih 5 minuta. 5 minuta prije 12?
Sjeli su, dakle, „Napuhanko“ i „Kršitelj Ustava“ popričali i usaglasili se. Na stolu je bilo, navodno, 5 točaka.
Jednoglasno su se usuglasili da se u ničemu ne slažu.
Hajde, i to je bar nešto. I od ništa se može, valjda, krenuti.
Da Plenković još od „pobjedničkih“ parlamentarnih izbora pokušava izvrdati i zbrisati na neku jaču funkciju u EU opće je poznata stvar. Na njegovu žalost dionice u EU mu rapidno padaju. Toliko da se doveo u situaciju „daj što daš“. A i da to nije malo govori činjenica da je Borzanica u Osijeku parkirala svoju „mečku“ od 130 tisuća eura tako da zaustavi tramvajski promet. „Nisam dobro procijenila duljinu auta.“ Pravda se nevino parkiravši na parkirnom mjestu prekratkom za njezinu mrcinu. To je, otprilike, tako kada mali ljudi sjednu u velike automobile.
Njoj je, kao i ostaloj hrvatskoj ekipi, na različitim europskim sinekurama itekako bilo dobro pa ne čudi što su se noktima držali za njih izbjegavajući svaku mogućnost da ih, eventualno, hrvatski birači izaberu na neki položaj u Domaji.
Čini mi se, ipak, da se kao loša lego-građevina, i ta mastadontska birokratska nakupina koja se savila oko Europske Unije samo što nije raspala. Očito je da je novca bilo za te beskorisne glodavce, a sada kada je došlo gur-guzi veliki stručnjaci zaključili su da nema oružja, opreme, vojske, a ni novca i još manje vremena da bi Europa postala, koliko – toliko, sigurno mjesto. Razjebo ih Trump kao beba zvečku i ogolio taj birokratski čir na tijelu EU.
Kada, bar tako kažu Nijemci, najgora ministrica obrane u njihovoj povijesti okružena raznovrsnim dezerterima i ništkoristi likovima priča ispred EU o naoružanju i sigurnosti to svakom normalnom zvuči i čini se jako klimavo.
I u toj i takvoj Europskoj Uniji Plenković si nije našao skrovitog mjesta. I dok mu je kućni neprijatelj Milanović u relativno komotnoj situaciji njemu baš i ne cvijeta cvijeće. Nakupilo se toga svega i svašta, a on uporno i sistematično pokušava zavarati građane ispraznim obećanjima samo da bi skrenuo pozornost s ključnih stvari. Strpljiva i sistematična tužiteljica Laura izvlači nepodopštine njegovih momaka i junaka i to toliko da ni „Radost“, ili ti, „njegov dečko“ (ma što se pod tim smatralo) ne stigne sve preuzeti i pogurati pod tepih. „Dečko“ se junači spram Laure. Isprazno junačenje nikada nije dobro završilo. I to je, u stvari, za građane najmanji problem.
Plenković, dakle, po nekoliko puta na dan ubjeđuje umirovljenike da će im, „prosječna mirovina do kraja njegova mandata doseći 800 eura!“ To, svakako, lijepo zvuči ali samo na prvu. Ako se primimo i one najjednostavnije matematike pa u tu priču ukalkuliramo i inflaciju rezultat je da će umirovljenici, ako i dosegnu prosječnih 800 eura, za to vrijeme dostizanja izgubiti cca 506 eura!? Imati će, dakle, manje nego sada.
Jedna od famoznih 5 točaka o kojoj su Predsjednik i Premijer razgovarali bio je i manjak u Mirovinskom fondu. Predsjednik je, navodno, u tu 5. točku stavio uvjet da se odmah prestane s nekontroliranim guranjem hrvatskog novaca u Ukrajinu ali i u tzv. Hrvatsku dijasporu. Koliko je novca donirano Ukrajini nisam našao podatak ali, kažu brojke, za tzv. dijasporu u BiH otišlo je nemalih 114 i nešto milijuna od čega za Mostarsku bolnicu 10,4 milijuna i cca 4 miliona za njihovo zdravstvo. I to dok naše zdravstvo puca po šavovima, a umirovljenici „pojačano“ umiru čumeći na beskonačnim listama čekanja, čekajući nestvarnih preko godinu na inkluzivni dodatak ali i gladujući i loše se hraneći jer ih je 2/3 ispod praga siromaštva.
Istovremeno se bankari u Hrvatskoj časte ogromnim plaćama i još većim bonusima koji jednokratno idu do iznosa mirovine svih umirovljenika srednjeg hrvatskog grada usput cvileći kada su im pokušali smanjiti i ukinuti naknade za usluge koje, jednostavno, moraju koristiti. Koliko li je samo kroz to „cjedilo“ iscurilo hrvatskog novca jer banke dobit odnose u svoje matične zemlje.
A obrana? A sigurnost? Graditi ćemo tvornicu oružja? Dok mi u Hrvatskoj sagradimo tvornicu svjetski će se poredak „okrenuti“ preko nekoliko puta. To je, međutim, neka druga duga priča.
I tako, oni su sjeli i dogovorili se da se u ničemu ne slažu. A Narod? Tko šiša ovce!
