Autor: Marjan Gašljević
Odavno sam se „navukao“ na hokej na ledu. Privukla me je nevjerojatna dinamičnost hokejaške igre i uglavnom, pozitivna beskrupuloznost igrača da se dočepaju paka. I dok sam oko hokeja jednostavno nisam i ne mogu izbjeći i ono nešto što se dešava s moje strane bande. Hokej je, jednostavno, velik dio sisačke sportske tradicije. I evo nas, danas, na vratima finala Prvenstva Hrvatske.
Da bih doznao protivnika u finalu sinoć sam gledao drugu utakmicu polufinala u „Medvjeđem brlogu“ gdje su igrali drugu utakmicu polufinala KHL Medvešćak i KHL Mladost, a pobjeda Mladosti, kao druga u nizu, bila je ulaznica za finale. Pobijedila je Mladost i ona je protivnik KHL Sisak u finalu koji se igra na tri dobivene utakmice i nudi i jednom i drugom klubu treći naslov prvaka Hrvatske.
Prvu utakmicu polufinala ove dvije momčadi gledalo je 53 gledatelja. Tako je izbrojio revni kroničar. Na sinoćnjoj utakmici gledatelja je bilo nešto više, 10 – 20.
Medvjedi su izgubili rezultatom 6:2. Sama utakmica bila je solidna i puna tempa. Medvešćak je, na moje veliko razočarenje, igrao kao slučajno okupljena skupina dobrih hokejaša koji su se individualno trudili griješiti i osvajati teren. Nitko s nikim. Za razliku od njih Mladostaši su igrali kao momčad, makar slabijih pojedinaca, što je i rezultiralo konačnim ishodom.
U stvari htio sam se propitati, poslije tih niti stotinjak gledatelja, za koga ti dečki igraju?
Jučer su, pisao sam o tome, igrale ligašku tekmu PH upitne regularnosti hokejašice. Na tribinama u Sisku u vrijeme ručka okupilo se preko stotinu gledatelja. Utakmicu je „uništio“ sudac. Ne toliko bitno. Zanimljivi su sastavi ekipa koje su se našle na ledu. Na jednoj strani djevojčica 13 godina, na drugoj dama 50 godina. 30 kilograma protiv 80?
I poslije ona 53 gledatelja i svih tih dvojbi, nedoumica i kontraverzi kao i tekstova u tiskovinama u kojima se pisalo o „čudnim“ poslovima oko hokeja što u Savezu, što po klubovima ne trebamo se čuditi ničemu pa ni činjenici treba li za tih 53-oje gledatelja skupi hokejaški pogon. U Hrvatskoj, općenito, nitko ne brine o tzv. „društvenom novcu“ osim onih koji manipuliraju s njim. A da se radi o zamašnoj hrpi novca to sigurno ne znaju ni ta 53 bokca koji su se došli smrznuti u „brlog“, a one koji sve to organiziraju i tako boli k da li na tribinama ima itko ili nitko njima je čisto dosta „društvenih para“ namijenjenih za „razvoj sporta“, „potporu djeci u hokeju“, „razvoj ženskog hokeja“ i drugim zvučno nazvanim akcijama za koje se isplaćuje novac i, kada sjedne na račun, koga više briga gdje je završio osim onih nekoliko likova koji itekako dobro žive u tom „neznanju“ i vode teške, zakulisne borbe od izbora do izbora za svoj opstanak natom izdašnom kopanju. I, zanimljivo, nitko se, recimo, ne čudi kada klub kupi BMW Z-4 „za prijevoz djece na utakmice“?!?!
Sisak je, kako rekoh hokejaški grad s 90 godišnjom tradicijom igranja hokeja. Sisak ima više od tih nesretnih 53 gledatelja i na utakmici najmlađeg uzrasta. Sisak, za sada, ima hokej, igrače, trenere, logistiku, djecu svih hokejaških uzrasta i mnogo dobrih ljudi koji sve to „guraju“.
Sisak ima i politiku. Na žalost. Politiku polarizacije. E to, to mi je itekako ostalo u sjećanju kada je jedan sisački gospodar života i smrti te davne 91. rekao: „Sravniti ćemo Željezaru, taj komunistički mastadont, sa zemljom i izgraditi veću i bolju!“
Kako je priča završila, na žalost, znamo, tako da političke agende, „srušiti ćemo sve staro i izgraditi bolje“, su samo jednokratna šarena laža beskorisnih likova koji se samo žele dočepati „kase“.
Dakle, finale PH 24/25 KHL Mladost – KHL Sisak! Podržimo „naše“ i „njihove“ plavo-zelene!
