Autor: Marjan Gašljević
Svi, uglavnom, znamo da za vrijeme južine u Dubrovačkoj Republici nije zasjedalo Vijeće. Slično je stoljećima bilo i u drugim gradovima duž jadranske obale. Dalmoši, općenito, ne vole južinu. Za sebe, obično, kažu da su tamperamentni pa onda još kada udari južina jednostavno popizde do neracionalnog. Prije nešto godina, tako, bijah u ekipi koja je, između ostalog, vrijeme kratila i boćanjem. Nas troje kontinentalaca o boćanju nemamo blage veze ali hajde da se igramo s Dalmošima. I gle vraga, ni krivi ni dužni poveli mi s nekih 9:2. Dalmoši podivljali. Okupila njih grupa, skaču, vrište, psuju. Mi se čudimo. Jedan mi se unese u lice psujući mi mater. Bez riječi mu složim aperkat da je odmah zalegao ne mičući se. Ostali se zablesirali: „Pa to što mi psujemo je naš temperament.“ „Eto, moja reakcija je moj temperament“. Bacimo im mi boće a jedan od mojih mužana reče: „Nek se jebeju oni i nihove kugle. Idemo mi na šank.“
Jučer je, tako, bajna ministrica, dubrovkinja, Nina Obuljen Koržinek sasula vatru oko obnove na zagrebačkog gradonačelnika Tomaševića. Nije Tomašević bajan ali i Nina ga pretjera. Posebno ako znamo njezino famozno „snimanje“ u aferi Geodezija. Ma, što u stvari imamo pričati o obnovi poslije potresa? Ako je obnovljeno prosječno 8 kuća po godini od potresa onda je svaka priča o uspješnosti obnove zajebancija. Draga Nina, a i Tvoj šef, otočan, Bačić (ne znam djeluje li južina na otočane ili samo na bodule?) pa jučer bijaše južina. I to opaka. Na dobrim iskustvima predaka mani se mudrovanja na južini. Sačekaj treću marčanu buru pa onda opleti jer tada se mi kontinentalci zavlačimo u tople izbe.
Sama priča i napuhivanje oko obnove toliko je jadna, a to najbolje osjećaju i znaju oni koje je potres protjerao iz njihovih stanova, da bi se svaki put i Nina i Bačić ali i Plenković pred kamerama trebali posipati pepelom ispričavajući se stradalim građanima za svoje nečinjenje. I to bila južina ili bura.
U SMŽ su, tako, umjesto popravka i izgradnje oštećenih stambenih objekata navukli nekakve barakice, složile geto u koje će, hvale se, utrpati sirotinju kojoj nisu osposobili njihove kuće. Ili im bar pomogli. U dogledno vrijeme, kažu, ta geta biti će, kada poprave kuće stradalnika, stambeni prostor za umirovljenike za koje nema mjesta u Domovima za starije. Hm, imati će umirovljenici sve, ili skoro sve, u trim getima. Moći će, možda, imati i svog psa na trijemu? Koliko će to koštati? Ha, o tom potom! Izaberite nas ponovo pa će te znati i vidjeti. Razumijte nas, možda će nam trebati još dva, tri mandata da se pomakne ali bolje ikad nego nikad. Ta, tko doživi pričati će.
Južina je. I predizborno je vrijeme. Svi uvjeti su tu da svi popizde. Sreća je, samo, da se većina umirovljenika ne mora brinuti kako će i s čim dočekati dolazeći Uskrs. Znate, i prežgana juha je tradicija našeg područja. Pa u slast dragi kolege umirovljenici uz saznanje da te brige nemaju političari koje ste Vi birali. Vama, dragi kolege umirovljenici, 3,03% usklađenja mirovine, njima 82% povećanje plaće. I da, stiže, kažu, dodatak mirovinama. Cca 5% po godini staža. Za 40 godina staža (što ima najmanji broj umirovljenika) to je 16,66 eura mjesečnog povećanja. Je, tri šestice su vražji broj. Za veliku većinu umirovljenika je to ispod 10 eura mjesečno. Taman da platite TV pretplatu u kojoj će Vas političari cjelodnevno lagati i uvjeravati „kako misle na vas“ i kako vam je tih 10 eura povećanje koje će vam olakšati život.
Hej, dva andola su 12 eura! Južina!
