Prije par dana u novinama sam pročitao nesvakidašnju vijest. Na autocesti A1, u tunelu Plasina u smjeru Zagreba, kamion je naletio na medvjeda koji se, iz zasad nepoznatog razloga, našao usred tunela. Medvjed, ili kako neki kažu – međed, ubrzo nakon udara je uginuo.
Medo je išao u dućan, a nije rekao „dobar dan“, nego je preskočio ogradu i s pogrešne strane ušao u tunel. Čudim se da ga vozač kamiona nije vidio i barem malo zakočio, nego ga je pregazio. Ali bio je mrak u tunelu, velika brzina, medvjed u panici itd.
Jedna vozačica, koja se u tom trenutku zatekla u tunelu, ispričala je da su policajci stigli baš dok je ona prolazila, te da su izvukli pištolje jer nisu znali što ih čeka. Da je mečka bila živa, mogla ih je napasti pa bi morali pucali u samo odbrani. Ovako je sve prošlo bez ljudskih žrtava I pucanja, ali s jednom fatalnom životinjskom žrtvom.
Odmah sam se sjetio pjesmice Ljubivoja Ršumovića koja glasi:
Bio jednom jedan medvjed
i bio je zbilja dobar
miran kao mrtvi muk
pitom kao neki sobar
za to niko nije znao
mislili su da je zao.
Pošao je da im kaže
da ne može tako više
videše ga neke straže
opališe i ubiše
nikom nije bilo žao
mislili su da je zao.
Bilješka autora: Mislili su da je zao, a medo je život dao.
Tu nezgodu bih možda i zaboravio da se sljedeći dan nije dogodila slična nezgoda– ali ovaj put na aerodromu u Amsterdamu. Avion nizozemske kompanije Transavia poletio je prema Grčkom otoku Lefkas i nakon samo pet minuta vratio se natrag na Amsterdamski aerodrom, jer se prilikom uzlijetanja sudario s lisicom. Da, dobro čitate – baš s pravom, pravcatom lisicom. Za ovu lisicu više vrijedi jedna druga pjesmica istog pisca:
Krupne suze lisici
padoše u krilo
kad bi gusku pojela
lakše bi joj bilo!
Lisica je, nažalost, doslovno ostala bez glave, ali avionu i putnicima nije bilo ništa. Ispostavilo se da oko šest pista tog velikog aerodroma već godinama žive lisice koje su se navikle na buku aviona. Do sada se ovako nešto nikada nije dogodilo. Lisice na aerodromu imaju i neku svoju „korisnu“ ulogu – brinu da ne bude previše ptica oko uzletno-sletnih staza, jer pojedu ptičja jaja, ponekad uhvate i koju pticu, ali najviše tamane zečeve kojih ima u izobilju. Međutim, ta jadna lisica nije imala sreće – pogazio ju je Boeing 737.
Na aerodromu čak postoji i poseban odjel koji pazi da se životinje previše ne namnože u svoj toj travurini i šikari oko pista i taksi-staza. To područje je ogromno – krug automobilom oko aerodroma je najmanje 30 kilometara – i ima puno trave, grmlja i kanala, pa životinje tamo imaju odlične uvjete za život, a i dosta hrane pa je taj životinjski svijet u nekom prirodnom balansu da ne kažem u raju zemaljskom.
Naravno, ljubitelji životinja sada na društvenim mrežama vode rasprave: zašto je lisica nastradala, što ju je ponukalo da izađe na betonsku pistu i zašto je pilot nije mogao zaobići. Ovo zadnje spada u kategoriju one pjesmice: Trla baba lan, da joj prođe dan.
Evo da vam otkrijem jednu malu tajnu o toj izreci. Kad mi se baš ne radi u vrtu, probam svoju golubicu nagovoriti da popijemo kavu ili da razgovaramo o bilo čemu, samo da ne moram kopati. A kad ona počne meni pjevati: Trla baba lan, da joj prođe dan! – to je jasan znak da je skužila moje namjere i da želi da prestanem filozofirati, te da se uhvatim ozbiljnog posla u vrtu.
By Maijan Jozić
