Autor: Marjan Gašljević
Na današnji dan 25. 10. 1920. godine umro je mladi 27-godišnji Grčki kralj Aleksandar zbog trovanja krvi uslijed ugriza makkaki majmuna. Naime, šetajući svog psa, kućnog ljubimca, psa je napao makkaki majmun, a kralj je krenuo braniti psa da bi se, tada, u sukob uključio i drugi makkaki. Najviše je stradao kralj kojeg su izgrizli majmuni. U to je vrijeme, 1919. do 1923. godina, Grčka bila u ratu s Turskom u pokušaju zauzimanja što više turskog teritorija po raspadu carstva. Grčkoj je dobro išlo ali nije i nešto dobro završilo. Mladi kralj je umro, a Grčka na jedvite jade zadržala i onaj „početni” teritorij. Eto, kako jedan majmun može presuditi državi i promijeniti povijest.
Povijest je, znamo, učiteljica života.
I danas u Svijetu, Europi, Hrvatskoj, živimo realni život prepun izazova, neočekivanih obrata ali i svekolikih izazova i prijetnji. Prijetnji Svijetu, Europi, Hrvatskoj, županiji, gradu, pojedincu.
U životu sam doživio bezbroj raznih ugriza. Grizli su me i prijatelji i neprijatelji, gmazovi i ptice, psi i mačke i svekolike kopnene i vodene životinje. Sretnem, nedavno, dugogodišnjeg prijatelja pa ga zamolim da mi protumači taj fenomen. „Svojeglavost, svojeglavost te je koštala”. Objasni mi kratko i jasno.
Čovjek, bar tako mislim, kada dođe u određeno životno razdoblje, posebno kada ga potakne rastanak između nadzemnog i podzemnog od najbliže osobe, rezimira ono što je počinio i što nije. Da sam bio svojeglav, bio sam. Da sam donosio pogrešne ali i isprave odluke, jesam. Da sam pogriješio prema mnogima, jesam, Da sam učinio dobro mnogima, jesam. I onda mi dođe u život bitanga s prijedlogom da me se, „izbaci iz Stranke” jer sam u više navrata izrazio neslaganje s njihovom „niti”.
Dripan koji to ZAHTJEVA ima manje godina života od mojih godina „mučenja” u Stranci. Dripan ima nekoliko (?) otkaza iz banaka zbog pronevjere, a od KP za druga sranja ga štiti „stranačka antilopovska kupola”. Ja, na njihovu žalost, nemam ni kazne za pogrešno parkiranje. Jebeš takvog lika.
I onda srećem, netom izabranog, koji mi pokazuje svoj sat govoreći: „Imaš sat i dvadeset minuta da se iseliš iz Grada!”
Jebiga, stranački prijatelju, i tvoji sunarodnjaci su me gotovo 5 godina tjerali iz mog grada. Branio sam ga sa svojim suborcima. I obranio sam ga. Ni tada nisam otišao (pobjegao). I evo me, tu sam. Dođi i potjeraj me. Tih, na žalost, skoro 5 godina, a i dosta dulje, pružali smo otpor „bratstvu i jedinstvu” koje nam nešto i nije davalo šanse, sada, evo, skupa sa svojom famoznom „patrolom” zidate ga ponovo. Ili samo zidate?
Osobno mi, makar sam na rubu životarenje, ja, naime, primam radničku mirovinu usprkos zarobljavanju i dva ranjavanja, tih nekoliko eura ne znači ništa,boli me likovanje tih mojih takozvanih, stranačkih prijatelja koji se raduju što su „uspjeli” 436 dana zadržati rješavanje inkluzivnog dodatka pokojnoj supruzi. Bez imalo stida likuju nad preminulom koja je, samo, cijeli život radila. Znam, to vama, kojiu životu niste napravili niti kućicu za ptice ne znači ništa.
Neki mi dan prijatelj kojem sam ispričao kako ste mi bušili gume, razbijali automobil ali i u sitnim noćnim satima s nepoznatog (?) broja prijetili, „da znate gdje se moja unučad igra i da o tome povedem računa”, reče da bi im on „presudio na ulici”.
Kako bi, u takvoj situaciji „pravna država” reagirala? Najebo bi k’o žuti mravac.
I tako, ostajem u Sisku. Ako me pripadnici „Patrole” zatuku nemojte mi pucati čorke. Nemojte nositi fotografiju ni „zvončiće”. Nemojte bubnjati i trubiti „mirozov” jer „mirozov” je za one koji ne odlaze s mirom. Prepustite me da mi Bog sudi, a i vama će. Pa kako ispalo.
I da, želim samo Hrvatsku zastavu. Onu koja je bila, za razliku od vaše, uvijek moja. Predajte ju mojoj obitelji ako i nju u međuvremenu ne potjerate. Jel tako Igore, Brankec, Karmen, Ivane, Tomislave, Gordana, …
Na koncu, dakle, majmuni ne grizu samo kraljeve. Grizu i običnu raju ako ime se suprotstavi. Stoga, klonite se majmuna, a Država kakvu smo željeli i za kakvu smo ginuli ima sve manje šansi.
