Autor: Marjan Gašljević
Uvijek poslije izbora, prvenstveno lokalnih u kojima se promijeni „boja” vlasti, u javnost izlazi bezbroj priča o lošim i kriminalnim radnjama prethodne vlasti. Pričaju se priče. Odvjetništva zatrpavaju prijavama da bi sve, kao i svaki krimen u Hrvatskoj, zamrlo nakon izvjesnog vremena. Koliko me sjećanje služi vrlo malo tih „bivših” je najebalo za dilove s kojim su ih ocrnjivali. Kraći kraj je izvukao onaj načelnik „što je izija stado janjaca”, a slično je prošao i onaj gurman koji se je okomio na kulen. Da, da, i bivša ministrica je najebala zbog juhe od bikova repa. Sve one druge priče, od silovanja suradnice u Lasinji do prikrivanja deponija otpada su utonule u zaborav, a mutne prenamjene tisuća hektara atraktivnog zemljišta već su tako davno izgrađene da im već dolazi vrijeme za obnovu. Još ako malo „zdrma” eto ti situacije za dva tri kata više.
Sva ta događanja „blagoslovljena” su dizanjem ruke „narodnih zastupnika”, a ako tko nešto pokuša pitati uvijek iz „kluba” iskoči neki Ciceron koji puku pojasni situaciju. Vještinom tečnog hrvatskog iznosi nepobive argumente. Kako ih, na koncu, pobiti kada ni Ciceron, a kamo li jadni slušatelji, ne zna o čemu govori. E, to je umijeće govora. Na sreću za tu razinu govore još se ne upotrebljavaju riječi kao, „hiperventilira” koja je rezervirana za najviši vrh, samog Vođu. „Signali”, „okviri” i slične imenice su iznad kao i pridjevi kojima redovito Vođa opisuje one koji mu imaju što prigovoriti.
Ciceron koji se je ovih dana proslavio antologijskim govorom je, inače, moj dobar prijatelj i ako mrzi jazz. Mnogo, od viđenog, je i djelo mojeg učenja. Zauzvrat mi je tako uresio CV da ni sam ne znam sve te svoje vrijednosti. Hvala prijatelju. I ubuduće ću Te pozorno slušati u tvojim govorničkim eskapadama i učiti. Učiti, jer uvijek je učenik prepišao učitelja, pa sam, eto, i sam došao do te faze. Vjerujem da će i drugi Tvoji prijatelji, posebno stranački, prepoznati tvoju veličinu, karizmu i snagu riječi i dodijeliti ti neko važno ministarstvo jer u ovim složenim političkim trenutcima u kojim se Hrvatska nalazi takav kadar je nužan.
Teško je i pobrojati sve što nas mori ovih dana. Što učiniti s onom skupinom derana u Splitu? Ta, dečki su svratili kulturno se uzdići gledajući dječurliju u srpskim nošnjama kako skakuću. Glazba im je poznata, slušaju je svakodnevno ali su naučili da uz tu glazbu pjevaju guzate i sisate razgoličene dame. A to da se u šetnju ide s fantomkama to je moda. Svatko tko ne poštuje modne trendove izoliran je iz društva.
Za koji dan u Zagrebačkom Lisinskom održati će se Širokobriješka večer. Kažu da u Zagrebu živi oko 20 tisuća građana Širokobriješkog podrijetla. Klasić sam je jednim od vodećih, viđenih osoba iz tog kraja. Živi, naravno, u Zagrebu. Naš klasić je o Vojkan, Miloševićev šef RTS-a, kao i Ilija, Dodikov potpukovnik bezbednosti i Miki šef sigurnosti Crne Gore kolega vojvođaninu Đaji. I danas, tu i tamo, razmijenimo pokoju prigodnu. Biti će to lijepo sastati se u Lisinskom i uživati u onim izvornim hercegovačkim napjevima. Tko će u i oko Lisinskog nositi fantomke ne znam, mi nećemo jer smo prestari i ne pratimo modu. Kod nas u džepovima su uvijek značke kao ona zvjezdurina što se nosila na kapi ali i ocila, šahovnice, orlovi, i drugo. Jebiga, ako zatreba samo prekvačiš. Znaš, na koncu, kako se to radi.
Gužva je, dakle, događanja. Pripremaju se pozivi za regrutaciju. Kaže jučer neki deran koji živi u Njemačkoj s dvojnim državljanstvom da će radije služiti Bundeswaru nego HV-u. Hm, a na koncert bi opet došao, derao se ZDS i dizao ruku. Što se mene tiče Thompson bi pjevao kada i gdje hoće, a tko voli neka sluša i gušta. Ja slušam jazz. Znam da sam manjina i da bi po nekoj teoriji brojeva jazz trebao biti zabranjen. E nećeš Cicerone!
Samo da Vam bude svima jasno: Tih ranih devedesetih u borbe nismo kretali s pjesmom mog rodnog kraja, „dragi dragoj benku kupi, …”
I tako, dragi moj Cicerone, sudjelovao ja u Domovinskom ratu ili ne (kako Ti odlučiš i ispričaš) ponosan sam Hrvat i domoljub. Domoljub sam jer sam cijeli život radio (42 godine radnog i 57 godina mirovinskog), išao u crkvu i svojim nasljednicima omogućio sakramente, uredno plaćao porez i poštivao Hrvatske građane i zakone.
Usput, dragi moj ovovijeki Cicerone, Ono „Tulije” uz „Ciceron” nije pridjev već imenica. Tek toliko da ne pomisliš da to znači da je „Ciceron tulav”. Ujedno, „onaj” Ciceron se je čak i neprikosnovenom Cezaru itekako znao suprotstaviti.
I na kraju, samo da znaš, ponosan sam na Tebe. Svojim govorom mnogima si otvorio oči.
