Usporedba svjetova brodara, avijatičara i automobilista iz prve ruke:
Proveo sam nekoliko nezaboravnih dana u Rotterdamu, na najvećem brodarskom sajmu u Europi. Kažu da postoji i veći sajam u Kini, čak tri puta veći, no ovaj je ipak posebna priča sam za sebe. Okupili su se brodari iz cijelog svijeta, a sve se to odvijalo u najvećoj europskoj luci, impresivnom Rotterdamu. Svaki dan izložbe privukao je oko 20.000 posjetitelja, što dovoljno govori o važnosti i veličini događaja.
Moj osobni cilj bio je prošetati izložbom, vidjeti novitete na tržištu i čuti koje probleme muče brodare. Nažalost, nisam naišao ni na koga iz Hrvatske, niti sam čuo da netko govori hrvatski jezik. To me pomalo razočaralo, jer je osjećaj da imam nekog svoga uvijek dobrodošao u moru stranaca. Četiri dana izložbe sam svakodnevno prelazio desetak kilometara kako bih uspio vidjeti sve što me zanimalo, i mogu reći da sam na kraju zadovoljan doživljenim.
Usporedba brodara, avijatičara i automobilista
Kako već imam iskustva s raznim industrijama – avijacijom i automobilizmom – zanimljivo mi je bilo usporediti običaje na ovakvim velikim sajmovima. Primijetio sam jedan zanimljiv detalj vezan za točenje piva, koji najbolje oslikava duh svake branše.
Avijatičari počinju točiti pivo oko 16 sati, sat vremena prije završetka izložbe. Na to sam naučen još od 1999. godine, kada sam redovito posjećivao avijatičarske sajmove.
Automobilisti, posebno iz vremena kad sam radio za američku firmu SAE u Detroitu i posjećivao izložbe poput IAA-Mobility u Münchenu, imaju običaj da već od 14 sati toče i piju pivo.
Brodari, barem ovi u Rotterdamu, idu korak dalje – s pivom počinju još oko podneva, a jedan Nijemac mi je ispričao kako se na izložbi u Hamburgu pivo toči već u 10:30 ujutro!
Ove male kulturne razlike u poslovnim običajima možda zvuče trivijalno, ali zapravo puno govore o opuštenosti, ali i ozbiljnosti pojedinih industrija. U svakom slučaju, zabavne anegdote ne nedostaju!
Jedan prizor posebno mi je zapeo za oko – a zapravo je tipičan za sve sajmove, neovisno o branši. Hodajući kroz gužvu, naišao sam na štand oko kojeg se okupljala masa moreplovaca. Znatiželjan, prišao sam bliže i ugledao atraktivnu djevojku u haljini s dubokim dekolteom i crnim grudnjakom koji joj je virio is bluze. Ona je dijelila letke. Naravno, nitko nije gledao u te letke – svi su pokušavali “snimiti” taj izazovni dekolte.
Kasnije sam tu dogodovštinu prepričao svojoj golubici, koja je mudro primijetila: “Vi muškarci ste baš svinje. Uopće nema veze da ste studirali i postali inženjeri – ponašate se kao najobičniji primati.” Prisjetio sam se tada riječi jednog starog prijatelja koji je već dugo godina u penziji: “Jedna sisa povuče više od deset lokomotiva.” Ova šaljiva, pomalo gruba mudrost, još jednom podsjeća kako je ljudska priroda (ljudski nagon) često jača od titula i stručnosti. Šta da se kaže inženjerski posao uglavnom rade muškarci a njihov mozak tako radi. Nisu oni krivi sto su takvi. Oni su tako programirani I to im je njihovom DNA kodu. Sajmovi su uvijek prilika za stjecanje novih znanja, ali i za promatranje raznih karaktera i običaja iz cijelog svijeta. Rotterdam je još jednom pokazao zašto nosi titulu europske brodarske prijestolnice. Iako sam bio pomalo razočaran što nije bilo naših ljudi, iskustva i uspomene su neprocjenjivi. Sve ove anegdote, bilo duhovite ili pomalo kritične, čine mozaik doživljaja koji će mi još dugo ostati u sjećanju.
By Marijan Jozić
