Paralele, uzroci i posljedice dviju velikih nesreća u zrakoplovstvu
Avionske nesreće uvijek izazivaju veliku pozornost javnosti, pogotovo kada se radi o velikim putničkim ili teretnim zrakoplovima. U ovom izvještaju analiziramo dvije nesreće koje su obilježile povijest zrakoplovstva: pad aviona McDonnell Douglas DC-10 u Chicagu 1979. godine te nedavnu nesreću teretnog aviona MD-11 kompanije UPS u Sjedinjenim Američkim Državama. Obje nesreće povezane su gubitkom motora tijekom kritične faze polijetanja, s teškim posljedicama po ljudske živote i sigurnost zračnog prometa.
Dana 25. svibnja 1979. godine, avion McDonnell Douglas DC-10 u službi American Airlinesa srušio se ubrzo nakon polijetanja s aerodroma O’Hare u Chicagu. Uzrok nesreće bio je odvajanje motora s lijevog krila, što je dovelo do gubitka kontrole nad zrakoplovom. U toj nesreći poginulo je 273 ljudi, čime je to do danas ostala nesreća s najviše žrtava na tlu Sjedinjenih Američkih Država. Zbog nesigurnosti oko uzroka nesreće, kompanije diljem svijeta, uključujući i tadašnji JAT (Jugoslavenski Aerotransport), prizemljile su svoje DC-10 avione na tjednima, dok se nije utvrdilo što je dovelo do odvajanja motora i pada zrakoplova.
Prije nešto više od tjedan dana dogodila se slična nesreća, ovaj put s teretnim avionom MD-11, vlasništvo kompanije UPS. MD-11 je modernizirana verzija DC-10, ali i dalje dijeli mnoge tehničke karakteristike s prethodnikom. Avion je bio star više od 30 godina. Tijekom polijetanja, u kritičnoj fazi leta, došlo je do odvajanja jednog od triju motora. Avion je već imao značajnu brzinu, ušao je u fazu iznad V1 brzine – to je brzina nakon koje se let ne može sigurno prekinuti i avion mora poletjeti, bez obzira na eventualne probleme.
Pri polijetanju zrakoplovi prolaze kroz nekoliko ključnih brzina: na 80 čvorova piloti provjeravaju pokazuje li oba brzinomjera istu vrijednost, a sljedeća važna brzina je V1. V1 se računa prije polijetanja i označava točku nakon koje je obavezno poletjeti. Ako se prekine let i ako pilot zakoči, onda avion ne može stati prije kraja piste nego produži dalje i udari u bilo kakvu prepreku. U ovoj nesreći, motor se odvojio neposredno nakon što je avion prešao V1. Odmah je došlo do požara zbog zapaljenog goriva, a video zapisi pokazuju da je i motor na drugom krilu pretrpio oštećenja, vjerojatno zbog udarca dijela otpale opreme. Ta oštećenja su umanjila snagu i mogućnosti preostala dva motora da zadrže avion u zraku, što je rezultiralo padom zrakoplova iza piste i udarom u zgrade.
U nesreći je poginulo oko petnaest ljudi, uključujući i zaposlenike koji su radili u zgradama iza piste. Gorivo, kojeg je bilo pedesetak tona, odmah se zapalilo i izazvalo veliku vatrenu stihiju. Istraga još uvijek traje i očekuje se da će prvi preliminarni izvještaj biti objavljen za nekoliko tjedana, dok se kompletna analiza očekuje kroz godinu dana. Crne kutije su spašene i njihovi podaci će biti ključni za utvrđivanje uzroka nesreće.
U međuvremenu, kompanije UPS i FedEx prizemljile su svoje flote MD-11 aviona (ukupno oko pedesetak zrakoplova), parkiravši ih u Memphisu (FedEx) i Louisvilleu (UPS). Obje kompanije imaju još nekoliko stotina drugih aviona koji će preuzeti teretne operacije, ali se očekuju manja kašnjenja u isporuci paketa. Obje nesreće, i iz 1979. i ova iz 2025., pokazuju koliko su kritične faze polijetanja osjetljive na mehaničke kvarove i koliko pogreške ili kvarovi mogu imati katastrofalne posljedice. Iako su zrakoplovi projektirani da mogu letjeti i s jednim motorom manje, lančana oštećenja mogu onemogućiti sigurnu reakciju posade. Zrakoplovne kompanije i proizvođači motora nastavit će usavršavati tehnologiju i procedure kako bi se slične nesreće u budućnosti izbjegle. Svima koji su izgubili živote u ovim tragedijama, neka je laka zemljica – ili kako bi Amerikanci rekli, Rest In Peace (RIP).
By Marijan Jozić
