Autor: Marjan Gašljević
Logika je znanost o oblicima ispravne misli i metodama spoznaje. Eeee, to je po Grčki, Europski, Svjetski, a mi Hrvati uvijek volimo, nanovo i nanovo, izmišljati „toplu vodu”. Davno, davno, još u onom „mračnom sistemu” jedan moj stari profesor rezignirano je, nekim povodom, konstatirao i kazao nam: „Mi smo stali logici na rep”.
Hrvatska, kažu, trenutno ima skoro 80 tisuća nezaposlenih. Nikada manje. Istovremeno, kažu, imamo u Hrvatskoj skoro 200 tisuća stranih radnika i trebamo ih još. Da li su ovih 80 tisuća „stručni istraživači velikih dubina”, a Hrvatska nema resurse da ih „spusti” u Marijansku brazdu i da tamo, za naše potrebe, zure u mrak?
Spoznaja je, dakle, da imamo 80 tisuća nezaposlenih uz velik broj slobodnih i potrebitih radnih mjesta. Ispravno bi bilo misliti da bi te nezaposlene trebalo usmjeriti ka tim radnim mjestima.
Obično svaki mjesec kada prikupim sve račune za režije odem na Gradsku blagajnu u Capragu i tamo platim. Ne volim, kako kaže jedan moj prijatelj, plaćati preko aplikacija. To mi je, kao i njemu, nekako isprazno. Uštekaš se. lijepo, u red pred šalterom, a u redu uvijek ih je bar pola poznatih pa baciš spiku. Čak se i ne ljutimo kada ona(j) iza šaltera spusti zavjesicu i ode na kavu. Malo, reda radi radujući se činjenici da nam je ostavio vremena da pretresemo još po koju temu jer onog momenta kad platiš više ne pripadaš redu.
Šalter je, u ovoj priči, digresija. Odmah do šaltera je baza Crvenog križa. Zanimljivo je gledati likove koji dolaze kod njih na vrata, preuzimaju kutije i vreće pa ih vuku trpajući ih u prtljažnika, uglavnom, „bembova” (mečke nisu više u modi). Jebiga, većina njih može živom biku rep izčupati ali nemaju potrebe raditi. Lakše je pokupiti kutije i vrećice pomoći, podići novčane prinadležnosti za nezaposlene, dječje dodatke, razne doplatke i pripomoći nego, recimo, grabljati lišće u parku. Trenutno je, kažu, oglašeno 35 tisuća slobodnih radnih mjesta. Od „glavnog državnog inspektora”, šefa Zagrebačkog hipodroma, do „samostalnog referenta za čišćenje” na Gradskom groblju. I nitko neće. Do jučer je, eto, bila potražnja i za pastirima i čuvarima krupne stoke. I nisu ni to htjeli pa je Država razbucala krajeve gdje je taj kadar nužan. E kad nećeš čuvati ovce u Lici metar od kuće sada ih čuvaj, kako su to lijepo u više navrata kazali naši vodeći političari, na Šetlandskim otocima.
I sve to spomenuto nema veze politikom. U Hrvatskoj „cvjeta stotine cvjetova” bar tako govore Premijer, „Zlato” Nina, najbolja Gabi, pjesnik Radman, onaj Šušnjar, i tko sve ne. Ministar Vlajčić danima ne izlazi iz pušnica milujući kobasice, kaže, od domaćih svinja. Što je onda palio Radman?
I tako su danas na grob prvog hrvatskog predsjednika, doktora Tuđmana, krenuli i pristigli Plenković i Penava. U sjećanju mi je ta 91. kada je Franjo zapovjedio da se jedinice HOS-a pripoje u sastav i sustav Hrvatske vojske. Na našem području (OG za Sisak i Baniju) pripadnika HOS-a i nije bilo jer su već do kraja rujna u OG formirane i u jedinstveni sustav zapovjedanja uključene sve jedinice branitelja. Ti se branitelji i dragovoljci nisu imali vremena zajebavati s politikom teško krvareći da obrane svaki korak hrvatske zemlje. Nije se pitalo tko si i što si jer je svaka cijev bila dobrodošla. Sve ono drugo o čemu se danas tepe dešavalo se nama iza leđa. Kralo se i prebrojavalo dok smo mi zurili samo ispred sebe gdje je bio neprijatelj.
I dok Plenković i Penava „peškaju” „ustaše” Poštovani Franjo se, vjerojatno, okreće u grobu. Kada bi mogao izaći, šteta što mora čekati Sudnji dan, vjerojatno bi obojicu zapeo nogom u dupe.
I pada mi, tako, ma pamet fotografija iz davne 1942. godine gdje u Laktašima rakijaju ustaše i četnici raskalašeno se kezeći u kameru. Što su oni radili tamo skupa? Povijest je. Dogovorili su čišćenje Zapadne Bosne, Istočne Like i sjeveroistočnog dijela Ravnih Kotara u kojima su stradali Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Svatko je čistio svoje područje „za sebe”. Zanimljivo je to opisao Ervin Šinko u svojim „Drvarskim dnevnicima”. „Teška vremena” pjevaju „Neki to vole vruće”, a vremena su, zbilja i teška i složena i svakom tko racionalno. kritički i logički razmišlja nije do pjesme. Upravo zbog tih i takvih vremena ne trebaju nam aveti prošlosti. U stvari ključno je pitanje koji konačni zaključak tko je bio „dobar, tko loš, a tko zao” bi zadovoljio i primirio ovih nekoliko tisuća aspiranata za „Vođe Naroda” i kuda bi nas ti likovi poveli?
Rješenje za nas obične građane koji samo istinski volimo svoju Domaju sigurno nije „Šetlandsko rješenje” makar ono bilo najbezbolnije. Domaći Ti prijateljstvo iskažu buketom suhog čička, a ti s noge na nogu kud šetlandska ovca. Možda je, na koncu, bolje hodati za ovcom nego za budalom.
Franjo, hajde, molim Te, izađi na minutu, zapni nogom u dupe ove dezertere i izdajice koji nas tako krčme pa se vrati, ako se već tako mora, počivati u miru.
A logika? I ova Hrvatska je logici davno stala na rep.
