Autor: Marijan Jozić
Išao sam zajedno sa svojom golubicom u supermarket. I ovaj put, kao i uvijek, bila je ista stvar – ona mi se negdje putem izgubi iz vida.
Stojimo tako pored police s keksima i ona mi kaže:
– Dohvati one okrugle s čokoladom.
Ja se sagnem, uzmem kutiju keksa i, onako bez da se okrenem, stavim je u kolica. Kad ono – neka sasvim druga osoba gura ta kolica. Iznenadim se, uzmem svoje kekse natrag i krenem u potragu da nađem golubicu. Eto, zbrisala je u trenu i sad je ne mogu naći.
Kad sam je napokon pronašao, kaže mi:
– Pronađi slamke, po mogućnosti plastične.
I tako ja tražim slamke, ali ih nikako ne nalazim. Međutim, tamo je bila neka mlada curica koja je punila police. Odem ja do nje i pitam gdje stoje slamke. Sve si mislim – puni police, znat će. A ona me gleda i pita:
– Slamke? Šta su to slamke?
Meni padne mrak na oči. Pa zar ova nova generacija ne zna šta je slamka? Srećom, čula nas je neka mlada gospođa pa mi je rekla gdje su slamke i čak me odvela do police. Slamke su, naravno, bile od papira, jer je Europska unija zabranila plastične slamke.
I kažem ja toj gospođi kako sam jučer, odnosno cijeli tjedan, tražio bušilicu za jaja, pa sam isto tako naišao na neku curu koja je punila police, a nije imala pojma šta je to bušilica za jaja. Eto, takva je omladina.
U međuvremenu sam toj gospođi otkrio tajnu kako se jaja gule bez problema. Naime, kupio sam tu bušilicu za jaja i dao je svojoj golubici, koja je potvrdila da se jaja puno lakše gule ako se prije kuhanja probuši mala rupica. A ako moja golubica to potvrdi – onda je to sto posto točno.
I tako smo ovaj tjedan uspjeli nabaviti papirnate slamke i bušilicu za jaja. No, priči tu nije kraj. Kupio sam još jednu stvarčicu koja se može kupiti samo u Holandiji. Holandezi su, kao što znate, štedljivi, pa su upravo zbog toga izmislili strugalicu za jogurt. Oni to zovu lizalica za boce. Na slici uz naslov je takva zelena strugalica.
Prije je tekući jogurt bio u bocama pa je trebala ta lizalica da bi se boca iznutra očistila i da se jogurt izvadi iz boce do zadnje molekule. To vam je običan štapić, a na njegovom kraju je fleksibilna gumena (ili plastična) poluga. Kad se iz papirnatog kartona ili boce izlije tekući jogurt, uvijek nešto ostane na stijenkama ambalaže. E, upravo se tom napravom ostruže sav jogurt iz pakiranja. Na taj način jogurt se pojede do zadnje kapi. Eto, to je holandski pronalazak. Svaka im čast, jer se sav jogurt tako može iskoristiti.
Evo, usput i sljedeće – cijena Vegete je porasla. Pakiranje od 250 grama sada stoji 1,99 eura. To je 13 posto skuplje nego prije šest mjeseci.
Nakon što smo završili s kupovinom, odlučili smo se počastiti kavom u obližnjem kafiću. Dok smo sjedili i uživali u kavi, prisjetili smo se svih tih malih, ali zanimljivih avantura koje smo doživjeli u potrazi za svakodnevnim stvarima. Moja golubica se nasmijala i rekla:
– Nikad ne znaš što ćeš sve doživjeti kad kreneš u običnu kupovinu.
Složio sam se s njom i dodao:
– Da, ali upravo te male stvari čine život zanimljivim.
