Autor: Marijan Jozić
Zanimljivo je kako se ponekad najvažnije priče odvijaju daleko od očiju javnosti, bez pompe i velikih naslova u novinama, pa čak i bez televizijskih kamera. Ova je jedna od takvih – drugačija, svježa i začinjena detaljima koje nećete pronaći na portalima. Dopustite mi da vas provedem kroz događaje od samog početka, tamo gdje se sve odigralo – u Italiji, na zimskim olimpijskim igrama.
Milano je ovih dana srce brzog klizanja, mjesto gdje se natjecatelji bore za medalje u dvije dvorane. Jedna je namijenjena klasičnom brzom klizanju na dugim stazama, dok je druga, nešto manja, rezervirana za short track, odnosno kratku stazu – ledenu površinu veličine hokejaškog igrališta, gdje se sportaši zapanjujućom brzinom natječu na različitim udaljenostima. Holanđani su, tradicionalno, i ovdje nezaobilazni. Jučer je mladi Holanđanin Jens, za kojeg kažu da je klizanje praktički jedino što poznaje, osvojio zlatnu medalju na 1500 metara.
Uslijedila je dodjela medalja, a pravo iznenađenje bio je trenutak kada mu je odličje oko vrata stavila Kolinda Grabar-Kitarović. Da je na postolju bio Emmanuel Macron, možda bi Koli zbilja bila još srdačnija, i poljubila ga onako filmski, no ovako – Jens je dobio medalju, rukovanje i to je bilo to. Zanimljivo je kako ni ozonska rupa na Antarktici nije spriječila Kolindu da se vrati u Europu, što sam predvidio prije nekoliko tjedana kada sam spomenuo da ćemo je vidjeti na Olimpijadi. Hrvatski mediji su to, čini se, potpuno propustili evidentirati.
Usput sam uspio snimiti nekoliko fotografija s dodjele, uhvaćenih direktno s holandske televizije. No, ovo je tek uvod, jer priča o Kolindi tek dobiva na zamahu. Postoje glasine da je na Antarktici upoznala jednog simpatičnog pingvina, koji joj sada služi kao kućni ljubimac i prati je svuda. Poznato je da pingvin, čim se izlegne, smatra prvom osobom koju ugleda svojom majkom, pa možda baš taj „Pingi“ od Kolinde sada ima sličan osjećaj. Mozda je Koli bila prva Osoba koju je vidio kad je izasao is jajeta.
Navodno ga je posljednjih tjedana trenirala da joj drži tacnu s medaljama, predviđajući svoju ulogu na Olimpijadi. Pingi je, kažu, bio pravi pomagač – uživao je na ledu milanske dvorane, bosih nogu, držeći tacnu i smiješeći se, dok je Kolinda odrađivala svoj dio ceremonije i postajala zvijezda Milana i okolice. Na kraju je povela svog Pingija kući u Zagreb. Priča se da će u stanu u Zagrebu napraviti posebnu ledenu prostoriju za njegov ljetni san ili da ce ga, dok su vani niske temperature, jednostavno pustiti na hladni balkon.
Prodavači ribe na trznici Dolac mogli bi uskoro češće viđati Kolindu ili Jakova kako kupuju svježu ribu za Pingija, a možda ga Koli sljedeće godine odvede i na Antarktiku – da upozna svoju biološku mamu. Pratit ću ta kretanja i nastaviti vas informirati.
Evo nekoliko slika s ceremonije dodjele medalja – ekskluzivno, iz prve ruke! Kada sam ugledao Kolindu na ekranu, odmah sam posegnuo za kamerom, znajući da je to trenutak za pamćenje. Moja golubica samo mi je dobacila smirujuće:
„Polako, Jozić! Polako. Ti si za Kolindu sitna riba.“
